sportski magazin

/
/
FK DINAMO – JASNA SLIKA BUDUĆNOSTI

Akcioni junaci: U svetu sporta, kao i u životu, postoje rođeni pobednici. U FK Dinamo 1945, ima baš takvih ljudi. Zato vam predstavljamo prvotimce “Brzog voza” koji prave razliku na fudbalskom igralištu: Stefana Milojevića, Aleksandra Stojanovskog, Darka Terzića i Luku Petrovića.

 

JASNA SLIKA BUDUĆNOSTI 

 

 

 

Stefan Milojević

 

OTISAK VASPITANJA, INTERESOVANA I UTICAJA

 

 

Ako ste tokom prošle, jesenje sezone, gledali naš tim, na Gradskom stadionu u Pančevu ili nekom gostovanju, sasvim sigurno, niste mogli da ne primetite junaka naše priče, kako marljivo, strpljivo, s velikim umećem, radi na igralištu. Koliko god je Milojević nenametljiv, ono što čini tokom jednog susreta na terenu dimenzija 100×50 metara, temom i sadržajem svojih igara, očarao je svakog fudbalskog zaljubljenika.

 

 

 

Stefan je karjieru kao dečak započeo u beogradskom Partizanu, gde je prošao sve mlađe selekcije. Igrao je potom u Teleoptiku, Banatu, Voždovcu, Borcu iz Čačka, Novom Pazaru, a zatim se oprobao  u inostranstvu. Jedno vreme je nastupao za finski tim KPV. Po povratku u domovinu, otišao je u Žarkovo, a poslednjih šest meseci je u našem FK Dinamo 1945.

 

 

Šta je jednom hroničaru lokalnog kluba zapalo za oko, u vezi s igrom čoveka kojeg vam danas predstavljamo? Osnovno, a tu on pravi razliku u svoju korist, odnosi se na pogled ka samoj fudbalskoj igri. Da pojasnimo. On vidi, što bi se reklo” iza krivine”, dakle, korak dalje, odakle vreba neko iznenađenje, pa ga uspešno rešava. Da li voli loptu u nogama? Pa, da, ali, s obzirom na novo vreme, kad se igra iz prve, kako to treneri vole, on se i u tom ritmu odlično snašao. Zapravo, njemu kao da je zadovoljstvo da povezuje linije tima. Ono što struka kaže u svlačionici, pre utakmice, on, kao nekom sudbinom reformatora, sprovede u delo. Jedinstven čovek u svetu fudbala, kojeg možete sresti u ovom rangu takmičenja. I šire, naravno. Svakako, Milojević je klasa, za mnogo viši nivo, ali, čarolija zato i traje, što je sposoban da se uklopi u sredinu koja teži da bude slična njemu, uzvišena, darovita, s jasnim ciljem. Zato je to uspešna sinergija.

 

 

Kad ga upoznate van terena, deluje veoma pristojno, ne ponaša se kao neko ko je već ostvario uspešnu karijeru. Ta mirnoća i srdačnost kojom vas preplavi kod susreta, pokrenula nas je da vam ga dostojno prdstavimo. Za kratko vreme FK Dinamo 1945 se nije nametnuo njemu, već on sportskoj ikoni grada na Tamišu. Zapravo, sve je nekokao bilo povezano. Ubedljivost i istina koju kod njega vidimo na terenu, uočljiva je i van njega. Stefan na pravi način promoviše impresije koje su ga zadesile u Pančevu. Kad smo ga pozvali da govori za našu FB stranicu, nije se probudio profesionalizam u njemu. Nije bilo potrebe. Jednostavno, bio je onakav kakav i jeste. Lako smo se dogovorili, a pred vama je razgovor koji smo vodili s njim.

 

 

 

AFIRMACIJA DINAMA I FUDBALA

 

 

 

Pa, znate kako, napravila se dobra, jaka ekipa, koja u početku sezone nije startovala onako kako su svi očekivali. Iskreno,mislim da smo, u nastavku prvenstva igrali lep fudbal, u kome su mogli da uživaju svi koji su dolazili da nas gledaju, kako kod kuće,tako i na strani-veli sagovornik na početku našeg dijaloga.

 

 

Mislim da ljubitelji fudbala tvoje igre mogu da ocene visokom ocenom. Šta bi ti rekao?

Moje igra? Pa znate kako, uvek može bolje, a ja satalno nastojim da napredujem. Igrao sam na poziciju zadnjeg veznog, gde sam se koliko-toliko snalazio. Neke utakmice sam igrao i na poziciji krila, pa polušpica, a kada je zatrebalo i beka. Naravno, uvek za dobrobit ekipe i dobrog rezultata, jer, uvek je to ispred nekog ličnog cilja.

 

 

Po onome što smo videli poslednjih meseci na terenu, ali i van njega, reklo bi se, sviđa ti se u Pančevu, u našem FK Dinamo 1945?

U Dinamu sam prezadovoljan! Ljudi koji vode klub stvarno vode računa o svakom igraču. Mislim, ovo je meni prvi klub u kome su redovna primanja, momci koji žive u Pančevu, a sa strane su, ispoštovani su maksimalno, kad je reč o hranarini, kao i za sve druge stvari, koje bi trebale da su normalne kod nas u fudbalu. Ipak, nije tako, pa sam zato srećan što postoji jedan takav klub u Srbiji, da igrač ne mora da se razmišlja, da li će sutra imati za hranu, ili da pomogne svojoj porodici, ako je to potrebno. Stvarno, svaka čast Dumbi i Neši! Naravno, i svim ostalim pored njih, koji su učinili da se osećamo kao fudbaleri, ali i ljudi.

 

 

 

Reklo bi se, kako ste igrali u poslednje vreme, ne bi trebalo da bude problema u nastavku prvenstva. Cilj je da se bude pri vrhu, čeka svoja šansa. Zar ne?

Moram to da istaknem. Ako se zadrži kostur ekipe, uz sjajan rad sa šefom, Žarkom Todorovićem,  možda, uz nekoliko novih, kvalitetnih igrača, mislim da bi trebali da zadržimo priključak sa prvim dvema ekipama. Čak, siguran sam u to.

 

 

Lepo je videti na terenu, ali i van njega, čoveka koji se već ostvario u svetu fudbala, da je i dalje strastven, voli to što radi, ali  uvek je tu da se nađe i mlađim saigračima. Sve pohvale za takav životni stav Milojeviću!

Hvala na tim rečima! Rekli ste, ne jenjava ta strast kod mene. Znate kako, uvek sam tu da dam primer mladom igraču. Želim da ga saslušam, kada mu nešto nije jasno na terenu a i van njega, da ga posavetujem. Mi smo, stvarno, uvek tu jedni za druge. Nikada nikoga nisam gledao sa visine, iako sam igrao malo ozbiljniji nivo takmičenja, dakle, Superligu, pa u inostranstvu, kao i Prvu ligu). Sada sam tu, u Pančevu, da sa tim momcima radimo prave stvari i jedini cilj nam je bio da se odužimo svima koji su verovali u nas. Posebno, da se revanširamo ljudima koji su nas doveli u FK Dinamo 1945.

 

 

Nadamo se daćemo zajedno s tobom uspeti da ostvarimo naš san, prvo da se nađemo u rangu više, a potom…

Rećiću ono što stvarno mislim. Žao mi je što Dinamo sa svim ljudima koji vode klub, zatim, ljudima oko kluba, kao i sa igračkim kadrom, mlađim selekcijama, sa svim uslovima koje klub i grad imaju, ne igra neki viši rang. Znam i ne preterujem kad kažem, ovakve uslove koje mi imamo u Dinamu, stvarno, nemaju ni neki superligaški klubovi-kazao nam je Stefan Milojević na kraju našeg razgovora.

 

 

 

Stefan Milojević se na malom prostoru navikao da kaže ono što misli. Čak, on svojim igrama, ponašanjem na terenu i van njega, oblikuje ukus naraštajima koji dolaze. Nije dovoljno, posebno ne u novije vreme, da ste obučeni fizički i na bilo koji drugi fudbalski način. Ne, ako u sebi nemate energiju pobednika, strastvenost da iz svake situacije izađete jači, onda, niste na dobrom putu. Zato je Milojevićev primer pravi, i služi na dobrobit FK Dinamo 1945, ali i njemu samom. U vremenu koje dolazi, “Brzi voz” kreće još jednom strmom stazom velikog uspona. Ipak, na tom putu, postoje junaci koji su tu da poguraju celu priču. Stefan Milojević je jedan od njih. Budite sigurni, on će sa ostalim momcima i svima nama, u našem Dinamu, uspeti na tom putu.

 

 

 

Aleksandar Stojanovski

 

 

 

ČOVEK ZA OZBILJNA DELA

 

 

Još iz antičkog doba postavlja se pitanje:Može li se vrlina naučiti? Uvek, kojeg god da ste mislioca proučavali, u vezi s ovom temom, nailazimo na ključnu osnovu. Obrazovanje i vaspitanje mogu predstavljati neki vid garancije, ali, sve je to malo, ako čovek nema moralnih vrednosti. Danas, a sad pričamo o sportu, sam uspeh, najviše zavisi, makar mi mislimo tako, od morala pojedinca. Namerno to ističemo, kad vam predstavljamo Aleksandra Stojanovskog-Acketa.

 

 

Acke je rođen da bi se bavio fudbalom. To je igra kao stvorena za njega. Ko je bar jednom na igralištu video junaka naše priče, jasno je što to ističemo. On u sebi nosi onu vrstu energije koja vas, kao neki magnet, čvrsto drži uz sebe. Svejedno, ima li loptu u nogama, ili na terenu radi bez nje, sve je u funkciji tima. Takva zrelost, ne može se dostići samo igračkim umećem, tom, naravno, potrebnom veštinom, već, kako smo naglasili na početku teksta, pre svega zavisi od moralnosti pojedinca.

 

Stojanovski je karijeru započeo kao dečak u OFK Beogradu, pa u srpskoj prestonici ostao do tinejdžerskih dana. Dakle, fudbal je zavoleo, naučio ga, u poznatoj školi, ali, kako to obično biva, sreća se neprestano traži, pa je i on za njom išao u FK Dolina i FK Železnik-na kratko. Obreo se posle toga u našem Dinamu, igrao odlično, čak, bivao superioran. Nije to ostalo nezapaženo. Pre godnu dana FK Zlatibor ga je želeo u svojim redovima i to se dogodilo. Ipak, godine provedene na Gradskom stadionu, njegove igre i drugi kvaliteti, prelomile su ljude iz „Brzog voza“ da ga angažuju još jednom, na početku aktuelne sezone. Naravno, bio je to pun pogodak.

 

 

Stojanovski je nekim čudnim okolnostima, kod trenera Dukića, baš na stratu Treće lige. bio u drugom planu, ali kad je tim preuzeo Žarko Todorović, ne samo da su im se energije poklopile, već je čitav tim, „prodisao“, odmah se osetila iskra uspeha, a taj zamajac, kasnije, tokom nadmetanja, pokretao je mehanizam u najboljem ritmu. Njegov udeo u ovoj lepoj priči primetili su mnogi, a priznanje je stiglo i iz reda ljudi koji prate zbivanja u ovom rangu takmičenja, pa su Stojanovskog proglasili za najuticajnijeg igrača tokom jeseni.

 

Verovatno je promena trenera presudno uticala na neke od nas, posebno, nas koji nismo mnogo igrali na početku lige, da se odužimo, ako tako mogu da kažem, Žaretu i saigračima na ukazanom poverenju. I, zaista, ako izuzmemo tih nekoliko kola tokom starta, kasnije, sve je došlo na svoje mesto. Igrali smo dobro, iz utakmice u utakmicu, bivali smo sve bolji, a to se osetilo i na rezultzatu-veli nam sagovornik, kad smo ga pitali da oceni polusezonu koja je ostala za nama.

 

 

Stojanovski, a to može da potvrdi svako ko ga poznaje, nije čovek za samohvalospev. Osetljiv je po tom pitanju, da nešto kaže u medijima. Ne zato što ne zaslužuje, naprotiv, već što je vaspitan da se ne ističe rečima, već delom. Kad smo ga pozvali da govori za našu FB stranicu, više mu je bilo neprijatno, nego što smo predpostavili. Ipak, kad je progovorio, činio je to u maniru čoveka, stabilnog, u svakom smislu, a reči, ređao ih je u rečenice, kao što igra na zelenom travnatom pravougaoniku. Sa smislom, u velikom stilu.

 

 

 

 

TEREN KAO MISAONO OGLEDALO

 

 

 

Pitao bih te nešto u ovom delu razgovora u vezi sa svlačionicom. Meni, ali mnogim drugim ljudima koji ozbiljnije prate zbivanja u našem Dinamu, deluje, da ste vi jedna skladna grupa fudbalera i ljudi. Da li grešim?

Ne, ne grešite. Mislim da i jeste tako. Znate, na početku, došlo je dosta novih igrača, kao i trener, i sve je nekako bilo u fazi ispitivanja. Međutim, kako je vreme prolazilo, posebno, kad je reč o poslednjim utakmicama, kada smo pobeđivali u seriji, postali smo baš jedinstveni, više smo se čuvali i poštovali, na terenu, ali i van njega. Zato je i rezultat tu.

 

 

 

Sve koje pitam, kažu-FK Dinamo 1945, je klub koji nikog od vas igrača nije izneverio. Da li se slažeš?

Naravno, to i jeste istina. Dumba i Neša su sve doveli do  najvišeg nivoa. Poslednjih godina mnogo su se trudili da ostvarimo dobre rezultate. Mislim da nema igrača, a da nije ispoštovan, baš zadovoljan. Iskreno, meni je žao što naš Dinamo ne igra u višem rangu, jer, kako klub živi, koliko se poštuju igrači i treneri, mislim da smo to zaslužili.

 

 

Videlo se tokom jeseni, naravno, najviše mislim na završnicu polusezone, imamo kapacitet za sam vrh tabele u Trećoj ligi. Možemo li da ostvarimo plan i budemo tu, pri samom vrhu?

Verujem u to. Do god postoji šansa da idemo do samog vrha nećemo odustati. Možda, ne možemo da budemo prvi, ali ako nastavimo na proleće tamo gde smo stali na kraju jeseni, ostvarićemo uspeh sigurno.

 

 

Čovek u svom životu može da bira staze, njemu privlačne, kojima će hodati do uspeha. Na tom putu može praviti sopstvena pravila, koristeći najbolje izbore za sebe. Ipak, kad je deo tima, onda se uvek morate prilagoditi višem cilju. Stojanovski to zna, pa svojim primerom, posebno utiče, da se do njega i stigne. On stalno traži način da mit i vreme obuhvati u istu kategoriju. Dok neki o FK Dinamo 1945 pričaju u prošlosti, pojedini u sadašnjosti, drugi u budućnosti, on sva ta razmišljanja, kao da objedinjuje. Zna kako je bilo, sad je tu, a biće sigurno i u narodnom periodu. Zato najbolje i razume svoju sudbinu sjajnog sportiste u plavo-beloj opremi. Takav čovek, neophodan je „Brzom vozu“, kao što je Dinamo potreban njemu. Ta sinergija, to će doneti rezultat za pamćenje.

 

 

 

 

Darko Terzić

 

 

FUDBAL NIJE MIT-IGRAJ I POBEĐUJ

 

 

Kad je junak naše priče, sa samo sedam godina, dakle, kao učenik prvog razreda osnovne škole, u rodnom Čačku, ušao „unutra“, u fudbal, više nikad nije izašao iz njega. On je išao svojom stazom. Često, na tom putu nije bilo nikog, osim sopstvene ideje da uspehom može smatrati samo neprekidno napredovanje. I tako, dan za danom, od Fudbalske akademije „Janković“, preko škole fudbala „Mladost-radost“, domaće, čačanske, FK Sloboda, lepih trenutaka u OFK Beogradu, gde je igrao Omladinsku ligu Srbije, i konačno, dolaka u grad na Tamišu. Svuda je Darko Terzić ostavio utisak da zna rešenje fudbalske zagonetke.

 

 

U pančevački „Brzi voz“ stigao je kao dečak(fudbalskim rečnikom-bonus igrač), pa već u prvoj sezoni pomogao da se Dinamo vine iz Četvrte lige u rang više. Trenirali su ga Aleksandar Stevanović, Petar Divić, Dušan Đokić, a sada, Žarko Todorović, s njim u postavi, konstruiše model pobenika koji će u narednom periodu FK Dinamo 1945 predstaviti kao klub sa sopstvenim principima koji krase pobednike.

 

Terzić je po fudbalskoj prirodi čovek za vezu u fudbalskom timu, ali, s obzirom na brzinu pokreta i misli, te umeća na igralištu, koristili su ga i na drugim pozicijama. Igrao je sve što bi trebalo, jer, interes sportske družine je na prvom mestu. Teško se odupreti mehanizmu prirode, koja od nas želi da uzme slobodu i nezavisnost, a verujte, tako je i u sportu. Posebno, u ovom modernom, da ga tako nazovemo. Ipak, Terzić ima neku svoju lozinku spasenja, i igra po njoj. Sve nekako izgleda lako, kad on to uradi na zelenom travnatom pravougaoniku. Može da trči neumorno, ali, varate se ako mislite da je za njega veliki zadatak  da uputi precizan pas, „pokvari“ igru rivala, ili postigne gol. Sve on to ume i može. U poslednje vreme, kad plavo-beli žele u Prvu ligu, igrači kakav je Terzić, neophodni su na tom putu.

 

 

Žarko Todorović je svojim izabranicima dao slobodno, da u miru svojih domova proslave božićne i novogodišnje praznike. Ipak, nismo se začudili kad smo Terzu pozvali telefonom, a on se nije odmah javio. Kad nam je uzvratio poziv-čulo se:

 

Izvinite, bio sam na treningu, nisam čuo telefen.

 

 

Našli smo ga u Čačku, kod kuće je. Lako je razgovarati s njim. On, za razliku od mnogih mladih ljudi, nije izgubio svoj identitet, a prolazni venac slave, uvek će menjati za stabilan rast. Pratimo ga u dresu našeg Dinama, ali i van njega. Dugo nismo sreli tako smirenog i dobrog momka. Uvek je ljubazan, vidi se da je od kuće poneo ono najbitnije, vaspitanje. Na takav temelj, lako je bilo nadograditi fudbalsku viziju. Još nismo sreli nekog da za ovog sportistu nije govorio samo u hvalospevima. Ipak, ako bi već trebalo nešto da naglasimo, u vezi s njegovim karakterom, onda neka bude sve svedeno na dve reči-dobrota i optimizam. Kod njega nema predaje. U stanju je da poraz, nekom svojom alhemijom pretvori u trijumf. S obzirom na mlade godine, takav, sopstveni životni pečat, za pohvalu je.

 

 

 

 

DINAMO VREDI MNOGO VIŠE

 

 

Želim prvo da te pitam o impresijama tokom jesenjeg dela sezone? Kako bi je ti ocenio?

Da nije bilo skromnijeg početka, sve ostalo bih ocenio visokom ocenom, ali još bitnije je to što smo pokazali da znamo kako se treba vratiti u pravi kolosek.

 

 

Ti već tri sezone igraš u našem klubu. Došao si kao dečak, a tvoje stasavanje je u vezi i sa napredovanjem „Brzog voza“. Meni izgleda da je tebi lepo u Pančevu, u Dinamu. Zar ne?

Kako da ne. Znate, ja sam rođeni Čačanin, ali, vama to ne treba da potvrđujem, volim Pančevo kao svoj rodni grad. Lepo mi je u Dinamu, i nema razloga da se to krije. Mislim da se to najbolje oseti i na terenu.

 

 

Tokom karijere, igrao si u nekoliko klubova, malo menjao sredine. Kako bi ocenio našu, odnosnu, Dinamovu kuću?

Najvišom ocenom. Mislim da mi igrači i svi koji smo u vezi s klubom, imamo sjajne uslove za rad. Dumba i Neša, kao prvi ljudi FK Dinamo 1945 omogućili su nam da u miru radimo. To je veoma važno u ovom teškom vremenu. Lepo je igrati i živeti u klubu u kom se zna red, sve je potaman i bez ijednog problema.

 

 

Lepo je to čuti. Trenutno je pauza, ipak, ti ništa ne prepuštaš slučaju. Treniraš individualno, želiš spreman da stigneš na početak priprema?

Može se i tako reći. Nije samo to. Navikao sam na trening, a pauza je duga, pa ne bi smelo da bude opuštanja.

 

 

Šta kažeš, možemo li u nastavku prvenstva još bolje?

Siguran sam u to. Imamo dobar tim, veoma lepu atmosveru, a kao što sam rekao, svi uslovi su nam obezbeđeni. Čak, čitao sam šta je Miloje pričao s vama, i složio bih se s njim, da FK Dinamo 1945 ima uslove bolje od nekih superligaša i da bi trebalo učiniti sve da stignemo do višeg ranga.

 

 

Darko Terzić je fudbaler kakvog zaslužuje moderan sport. On je neiscrpan izvor energije, verodostojan i vredan momak. On na terenu uvek vidi rešenje, a to je uz brzinu misli i reakcije, najvažniji element novijeg fudbalskog doba. Da li igra malo napred, ili ispred samog golmana, uvek, njegova igra ima korektivni smisao. Ipak, mišljenja smo, sve što je do sada radio, samo je priprema za njegovo najznačajnije delo. Da se usavrši i zaokruži kao fudbaler, za koga će reći širom svetskih meridijana-baš nam takav čovek treba u ekipi.

 

 

 

Luka Petrović

 

 

ISKORAK I REALISTIČAN PRIKAZ FUDBALSKOG UMEĆA

 

 

Možda vam se tako ne čini, ali i u svetu sporta, može se uočiti progres. Danas, u moderno vreme, da ga tako nazovemo, fudbalska igra toliko je napredovala, da više nije dovoljno znati, biti taktički i fizički spreman. Sad se najviše ceni superiornost. Možemo mi da raspravljamo o kvalitetu srpskog fudbala od elite, pa na dole, ali, kad vam je neko pred očima, lako se utvrdi da i u Pančevu, preciznije, FK Dinamo 1945, postoje momci, spremni za ono što se najviše uvažava, kad je reč o datosti na fudbalskom terenu. Jedan od njih je i Luka Petrović.

 

 

 

Petrović je genetski predodređen za fudbal. Ipak, koliko god podsećali na nekog, u svakom smislu, ovde je reč o momku, jedinstvenog stila. Krasi ga brzina, danas, najviši potreban kvalitet za uspeh. No, nije to jedina odlika mladića iz grada na Tamišu. On svojom vrlinom da trči brže od rivala, sebi i igračima iz tima, stvara nove okvire delovanja. Tako, kad se zaleti, šansa je već na vidiku. Kasnije, posle nekoliko sekundi, samo treba utvrditi ko će da je realizuje. Danas, takvi fudbaleri su dragoceni, a Luka je u ovom timu „Brzog voza“ neophodan da bi se plan sproveo u delo.

 

 

Kao šestogodišnjak počeo je u Školi fudbala „Arena“. Igrao je na malim površinama. Potom, prešao je u Dinamo, pa ostao u sportskoj ikoni Vojvodine do polaska u srednju školu. Potom se obreo u srpskoj prestonici. Prelazak u FK Rad, bila je logična posledica želje da se utvrdi koliko je talenat spreman da se stavi u funkciju opšteg boljitka. U poznatom superligašu igrao je od mlađih kadeta do prvog tima. U FK Dinamo 1945, ponovo se našao sredinom 2017.

 

 

Nema tog sportiste koji ne mašta o pobedama, uspesima, medaljama, Ipak, budite sigurni, svi oni, ama baš svi, teže onom najzanačajnijem tokom sportske karijere, a to je-trajanje vrednosti. Luka Petrović igra na poziciji napadača, po levoj i desnoj strani, ali, već smo naglasili, njegova uloga nešto je iznad same procene koliko i gde može. Dajte mu upotrebljivu loptu, pa će učiniti sve što je potrebno. Nije bilo lako Petroviću da dosegne nivo, ovaj sadašnji, kad ga smatraju važnim činiocem Dinamove budućnosti. Bilo je onih koji mu nisu dovoljno verovali, ali, i on sam, u maniru pametnog momka, ima šta da kaže na tu temu:

Najteže je mladom igraču. Mnogi misle, a i ja sam bio takav, ma kakav treći rang? Vredim mnogo više. Ipak, vreme i okolnosti vas nauče da nije baš tako. E, sad, ko se u toj priči ne snađe, onda ništa. Dobro sam razumeo sve poruke, prelomio u sebi, radio i radio, pa se sad sve to polako vraća-veli nam Petrović, iskreno govoreći o prošlom vremenu, ujedno, dajući savet svima koji negde žure, u taj svet fudbala.

 

 

Luka Petrović je, to posebno želimo da naglasimo, dobar momak van terena. Lepo je vaspitan, učtiv. On, kao jedan od mlađih u timu, ne živi život na „visokoj“ nozi u ekipi, već se radom i ponašanjem nameće kao prava budućnost. Tokom prošle jeseni imao je više puta glavnu ulogu u pobedama Dinama, ali duel u Somboru, protiv istoimenog rivala, kad je dva puta pogodio, i isto toliko namestio saigračima, za važan trijumf na severu Vojvodine, dugo će se pamtiti. Bila je to partija zrelosti jednom mladića, koji je, nama se bar tako čini, dobro razumeo kako se stiže do uspeha.

 

 

LUKA JE ČUVAR OPŠTEG DOBRA

 

 

Pitao sam i sve tvoje saigrače tokom razgovora za našu FB stranicu, pa ću i stobom tako krenuti u naš dijalog. Kako bi ocenio jesenji deo ove sezone?

Da vam kažem, sasvim iskreno, mislio sam da će na početku sve izgledati mnogo bolje. Tokom priprema smo dobro radili i ništa nije nagoveštavalo da ćemo loše početi. Ipak, tek dolaskom Žarka Todorovića, na mesto novog šefa, sve se nekako promenilo, a što mi mladi kažemo, svi smo „kliknuli“ i reyultati, kao da su do[li sami od sebe. Tako da, sad je sve u redu, s lepim šansama da nastavimo tamo gde smo stali.

 

 

U sportu je svalčionica svetinja, da se tako izrazimo, a vidi se to na terenu i van njega, vi kao grupa odlično funkcionišete. Ipak, pitao bih te nešto u vezi samog kluba. Mogućnosti da se napreduje su tu. Zar ne?

Naravno. Sve ono što su govorili i moji saigrači pre mene, sa svim bih se složio. FK Dinamo 1945 ima uslove za rad, po meni, bolje od nekih superligaša i to se zna. Mnogo je lakše raditi i praviti dobre rezultate kad je sve potaman u ekipi, samom klubu, a to nam svima prija.

 

Oni koji pažljivo prate zbivanja u našem „Brzom vozu“ nije promaklo da ste dobro završili prvi deo sezone, bez obzira na pomenuti, loš start. Možete li i u nastavku da ponovite partije s kraja jeseni. U tom slučaju, takva su bar mišljenja, mogli bi da se umešate u trku za sam vrh?

Da pođem od sebe. Želim da se i dalje dokazujem, dam svoj maksimum na terenu i tako doprinesem da se ostvari ono što se me pitali. Na nama je da radimo dobro, igramo najbolje što možemo, na terenu uvek ostavimo sve od sebe, a kad se to dešava, nema brige. Svakako ćemo se truditi da budemo još bolji, a ukoliko se dogodi da nam i neki drugi rezultati idu u prilog, možemo, kako vi kažete, da se umešamo i u borbu za sam vrh tabele.

 

 

Dok smo razgovarali sa Lukom Petrovićem, stekli smo utisak, reč je o zrelom čoveku, a ne mladiću koji još stasava. Ima jasan stav po svakom pitanju, zna koje greške je pravio u prošlosti i kako da ih ispravi. Za njega je fudbalski teren kao neki sveti prostor. U njemu, on tačno zna koji potezi ga čine jačim i istrajnijim. Kad je tako, daroviti fudbaler nema kud. Mora dalje, da se još više angažuje kako bi postao deo lepe priče, čoveka s pogledom na celinu. Nema sumnje, on je na dobrom putu da potvrdi sopstvenu snagu. Verujemo da će vreme potvrditi našu misao.

Share on facebook
Share on twitter