sportski magazin

/
/
FELjTON: STUDENTSKA ZADRUGA PANČEVO – GRADSKA INSTITUCIJA

Praštanje uspeha vam predstavlja: FELjTON: STUDENTSKA ZADRUGA PANČEVO PROSLAVILA  55 GODINA POSTOJANjA-prvi deo

 

GRADSKA INSTITUCIJA

 

Još malo, i navršiće se 10 godina (2014) od kada sam napisao feljton pred vama, u nedeljniku Pančevac, povodom velikog jubileja. Generacije sugrađana, od poslereatnih, pa do današnjih dana, mada, sve valjano urušeno je u gradu na Tamišu, pa tako i ova kultna organizacija, imale su mogućnost da radeći preko ove ustanove, ostvare neke svoje ciljeve, čak snove. Uređen sistem, koji su činili pouzdani ljudi, toliko su razradili posao u Pančevu i van njega, da je, svako zainteresovan, mogao, radeći preko-Studentske, da zaradi dovoljno, baš koliko je trebalo. Ovaj feljton, sada na Praštanju, jer, i sam sam bio deo ove lepe priče, posvećujem jednom, mnogo boljem, humanijem vremenu, koji će svakom dobronamernom, ostati zauvek u srcu. Da napišem ovaj feljton, najviše mi je pomogao i uticao na mene, Bora Popov, legendarni direktor Studentske. Pred vama je prvi od četiri nastavka.

 

 

Posle Drugog svetskog rata, početkom pedesetih godina, Jugoslavija je na razne načine jačala svoju privrednu aktivnost. Obnova zemlje bila je prioritet, a važna poluga razvoja bili su i studenti koji su važili za napredni deo omladine. Svojim radom i znanjem doprinosili su boljitku u svakom smislu, a jačanjem sopstvenog pokreta postali su nezaobilazni faktor uspešnosti. Zato i ne čudi što u to vreme počinju sa radom i mnoge organizacije koje će položaj sudenata, ali i omladine uopšte, još više osnažiti. Omladinci Pančeva su koristili blizinu naše prestonice i uvek bili na izvoru informacija. Brzo su sugrađani reagovali i kad je reč o formiranju Udruženja studenata, kako bi udovoljili svojim društvenim i kulturnim potrebama. Ovo udruženje ubrzo dobija i svoje prostorije u zgradi Svetosavskog doma, poznatijem kao „Studentski“. Krajem pete decenije prošlog veka pokreće se i inicijativa za osnivanje Studentske zadruge Pančevo. Radna grupa donosi nacrt pravilnika. Osnivačka Skupština Studentske zadruge održana je 7. maja 1958. u prostorijama Udruženja studenta, u ulici Dimitrija Tucovića, u prisustvu 28 delegiranih članova. Ipak, do zvanične registracije došlo je kasnije, jer je trebalo prikupiti zvanična mišljenja državnih institucija. Iako nije zvanično registrovana, u tom periodu su već zabeležene prve aktivnosti.

 

 

 

 

OSNIVAČKA SKUPŠTINA

 

Posle dobijanja svih potrebnih mišljenja i tumačenja, Osnivačka Skupština Studentske zadruge u našem gradu održana je 20. marta 1959. kada je ova institucija i registrovana.
Ostalo je zabeleženo da je ovom činu prisustvovalo 60 članova, a da su sve odluke donesene jednoglasno. Upravljači Studentske zadruge postali su: Miroslav Lukić, Dragan Kolarski, Milan Miković, Egon Barbi, Nedeljko Dejanović, Miodrag Milojević, Aleksandar Volarov, Milan Mirković, Petar Vojnov.
Nadzorni odbor su činili:Aleksandar Hadžić, Predrag Savić i Petar Marjanović.

Konstituisanjem ovih tela stekli su se uslovi da se izabere i prvo rukovodstvo Studentske zadruge. Ostalo je zabeleženo da je na mestu prvog predsednika postavljen Miroslav Lukić, dok je za podpredsednika izabran Milan Miković. Dužnost prvog sekretara obavljao je Aleksandar Volarov. Ove odluke su zatim poslate u Sreski sud u Pančevu gde su overene, pa je Studentska zadruga i zvanično mogla da počne sa radom. Na raspolaganju su imali 35 000 dinara početnog kapitala.

 

 

 

PRAVILA STUDENTSKE ZADRUGE

 

Već na samom početku rada ove organizacije trebalo je doneti i neke akte koji će defnisati delovanje njenih članova. Osnivačkim dokumentom želelo se da studenti starijih godina studija i apsolventi, praktično primenjuju stečena znanja sa Univerziteta. Zatim, da kroz rad u zadruzi steknu radne i kolektivne navike još u toku studiranja. Takođe, želelo se da studenti budu i materijalno potpomognuti, putem nagrade za izvršeni rad.

U pravilima Studentske zadruge jasno je istaknuto šta članovi mogu da rade. Tako su u prvi plan izbili poslovi koji su se odnosili na spremanje đaka, prevođenje tekstova, izvođenj radova iz oblasti primenjene umetnosti, vođenje materijalnog i finansijskog knjigovodtva, posao tehničara, izvođenje građevinskih radova i drugo.

 

 

U zadrugu je tada mogao da pristupi svaki redovan student, član Udruženja studenata u našem gradu. Iako je kasnijih godina došlo i do nekih promena u delovanju ove organizacije, do danas je ostalo pravilo da se zarada zadrugara sastoji od nagrade koju će isplaćivati zadruga za obavljeni posao ili uslugu. Zadruga je naplaćivala račune od ugovorača, a od tog novca deo je išao na račun zadruge. Tako dobijena sredstva prebacivana su u fond za kupovinu neophodnih potrepština, zatim u rezervni fond, kao i za rashode i troškove zadruge.
Krajem pedesetih godina prošlog veka i kasnije, ova gradska institucija je tek krčila put svog razvoja. Svake godine je rastao broj članova, a kako se pojačavala i privredna aktivnost u Pančevu, bivalo je i sve više posla. Vremenom, Studentska zadruga postaje mesto gde je mogao da se zaradi pristojan džeparac, a oni snalažljiviji i na radnim mestima gde je trebalo pokazati fizičku izdržljivost, ostvarivali su zaradu kojom su mogli da konkurišu bolje plaćenim poslovima u poznatim pančevačkim firmama. Ipak, zlatno doba zadrugarstva doći će kasnije.

 

Nastavak u sledećem broju

 

 

 

Slobodan Rora Damjanov

Vizuelni identitet: Jovana Damjanov

Fotografije: Privatna arhiva

Share on facebook
Share on twitter