sportski magazin

/
/
Ko je ko u pančevačkom sportu

Ova rubrika našeg sajta sufinansirana je na konkursu Grada Pančeva za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2020. godini.

 

 

 

 

Ragbi

 

 

 

Istorija

 

 

Istorijski gledano, zvanično se početak ragbi sporta vremenski vezuje za 1823.-god. Gradić Ragbi u grofoviji Warwick u Srednjoj Engleskoj, u to vreme (Viktorijansko doba) je bio poznat po vrlo jakoj školi – koledžu. Pored dobijanja akademskih zvanja, u toj školi su se kod mladih razvijale i različite sportske aktivnosti. Mnogi roditelji koji su želeli da svoju decu što više obrazuju, slali su ih upravo u tu školu. Jedan od đaka te škole bio je i William Webb Ellis. Njegovo ime je ušlo u istoriju ragbi sporta, kao pokretača-osnivača modernog ragbi sporta.

 

 

William Webb Ellis je rodjen u Salfordu – Mančester 24. novembra 1806. godine. Pošto mu je otac rano umro, majka ga šalje 1816. u gradić Ragbi da tamo završi školu. U jesen 1823. za vreme sportskih aktivnosti, u jednoj igri sa loptom, uzeo je loptu u svoje ruke i potrčao ka protivničkoj liniji poentiranja.

 

Element igre, u kojoj se trči i nosi lopta u rukama, i gde se poentiranje ostvaruje spuštanjem lopte na teren, u oivičenom prostoru bio je sasvim nov. U to vreme lopta je smela samo da se gura, bilo nogama, bilo rukama, ali nije smela da se nosi. To što je W.W. Ellis uzeo loptu u ruke nije ni najmanje zbunilo njegove protivnike, nego su ga obaranjem pokušali da zaustave. Engleska konzervativna publika je prihvatila ovu novost, i tog momenta se može reći da je započeta istorija ragbija. William Webb Ellis je umro 1872. Njegov grob, skoro je otkriven na groblju u Menton-u, južna Francuska.

 

Koliko je koledž u gradiću Ragbiju značio uopšte za obrazovanje u Engleskoj u to doba, govori i podatak da je jedan od navećih reformatora školstva u Engleskoj dr Tomas Arnold bio upravnik te škole. Na prvo mesto je stavljao moralne principe i hrišćanske vrednosti, na drugo mesto je stavio džentlmensko sprovođenje svih aktivnosti, na treće intelektualne sposobnosti a na četvrto razvijanje muskulature. Osnovi takvog pristupa utkani su u same osnove ragbi sporta. Svi oni koji budu malo više zainteresovani, ili oni koji budu imali prilike da se praktično bolje upoznaju sa pravim osnovama ovog sporta, odbaciće predrasude da je to sport grubijana.

 

Prvo udruženje ragbi klubova osnovano je 1871. u Londonu u restoranu Pall Mall i zvalo se Rugby Football Union. Reč fudbal je ostala u nazivu jer se od 1863. do 1871. ragbi razvijao pod okriljem fudbalske asocijacije. RFU je obuhvatalo 21 klub iz Engleske od kojih većina i danas postoji. Od samog osnivanja udruženje je forsiralo amaterske principe. Prva međunarodna utakmica odigrana je 27. marta 1871. u Edinburgu izmedju Škotske i Engleske. Sledeće godine je odigrana prva utakmica izmedju Oksforda i Kembridža. Brzo su počele da se organizuju i utkamice na nacionalnom nivou na britanskom ostrvu. Jedno od najpoznatijih takmičenja sadašnji kup 6 nacija inicijalno je krenuo kao kup 4 nacije (Engleska, Škotska, Irska i Vels) da bi joj se 1910. pridružila Francuska a 2000. Italija. U prvoj održanoj utakmici tog kupa, 1883. godine, Engleska je pobedila Škotsku. To takmičenje se, izuzev prekida za vreme oba svetska rata, neprekidno održava i do danas.

 

U početnoj fazi ragbi sporta dominirao je jedan veliki problem. Pokretači ragbi sporta, džentlmeni i industrijalci koji su završavali koledže i imali visoka obrazovanja, bili su u društveno socijalnoj podeli, koja je tada bila jako izražena, najviša klasa. Imali su dosta novca i visok društveni rejting. Oni su smatrali da ragbi sport treba da bude amaterski. Drugi sloj društva koji je bio slabo obrazovan i siromašan i koji je činio radničku klasu, tražio je da to bude plaćen sport, tj profesionalizovan. Problem amaterizma i profesinalizma je bio najupečatljiviji na problemu subotnje dnevnice. Radnici, od kojih je najviše bilo rudara sa severa britanskog ostvra, morali su da rade i subotom, a subotom su se igrale utakmice. Ukoliko radnik ne ode na posao a ode da igra utakmicu, neće dobiti subotnju dnevnicu, a po amaterskim principima, ne može od Unije da dobije novac za odigravanje utakmice. Problem je rešen tako što je 29. avgusta 1895. došlo do razdvajanja u Ragbi Uniji. Grupa klubova koja je bila za refundiranje subotnje dnevnice osnovala je svoje udruženje Rugby Leage, dok su se amatrski principi ostali čvrsto da važe u Rugby Uniji. Oni su se zadržali više od sto dvadeset godina, i tek je u poslednjih deset godina Svetska ragbi federacija (IRB) skinula ograničenje amaterizma. Da bi se ragbi igra u ragbi Leage razlikovala od ragbi igre Unije smanjen je broj igrača sa 15 na 13 i neka pravila su pojednostavljena. Zato se kod nas takmičenje Rugby Legue u žargonu zove Ragbi XIII.

 

Ragbi XV je u programu Olimpijskih igara bio 1900, 1908, 1920. i 1924. godine. Najvecu popularnost ragbi je postigao u Engleskoj, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi, Francuskoj, Italiji i Rumuniji, tako da su sve ove zemlje ostvraivale najveće rezultate na takmičenjima. Do 1987. godine, održavala su se takmičenja za Webb Ellis kup (po imenu rodonačelnika ovog sporta), a od te godine naziv je promenjen u Svetski ragbi kup. Prvenstva se održavaju svake četiri godine od 1987. godine. Domaćinstva po pravilu deli više zemalja, s time da postoji “glavni domaćin”, kod kojega se odigra većina utakmica i “pomoćni domaćini”, susedne zemlje u kojima se odigra jedna ili više utakmica. Kup tri nacije (eng. Rugby Union Tri Nations Series) je međunarodno ragbi takmičenje koje se svake godine igra između Australije, Novog Zelanda i Južnoafričke Republike. Prvo takmičenje održano je 1996. i osvojili su ga “All Blacks” – popularni naziv za reprezentaciju Novog Zelanda.

 

U Srbiji se ragbi pojavio posle Prvog svetskog rata. Danas postoji prva liga sa pet i druga liga sa četiri kluba. Održavaju se takmičenja u svim kategorijama: seniori, juniori, kadeti, pioniri i petlići. U prvoj ligi se takmiče: – Partizan – Kraljevski Beogradski Ragi Klub (KBRK) – Dorćol – Pobednik – Vojvodina Novi Sad U drugoj ligi se takmiče: – Žarkovo – Zemun – Kruševac – Dinamo Pančevo

 

 

 

O sportu

 

 

Ragbi se igra na terenu dimenzija: 100m dužine i 70m širine. Gol u ragbiju je oblika slova «H». Postoje dve glavne verzije ragbija: ragbi XIII i ragbi XV (Rugby League i Rugby Union). Pored broja igrača razlikuju se i po pravilima. Dve struje razlikuju se među sobom kao dva različita sporta, sa različitim savezima. Postoje i verzije sa manje igrača – ragbi VII po pravilima ragbija XV i ragbi IX po pravilima ragbija XIII. Ove verzije se odlikuju sa manjim brojem kontakata, bržom igrom i traju kraće. U poslednje vreme postaje jako popularan i beach rugby – ragbi na pesku.

 

Najosnovnije pravilo svih ragbija je da se lopta ne sme bacati unapred, osim kada se šutira. Cilj igre je preneti loptu u protivnički gol prostor – esej. Za to se dobija određen broj poena, a zatim se šutira pretvaranje za manji broj poena. Tačan broj poena zavisi od vrste ragbija.

 

Osnovna razlika između dva sporta je u tome što kada igrač bude oboren u ragbiju XIII igra se play the ball, a u ragbiju XV formira se rak. Prilikom play the ball-a dva igrača napadačkog tima staju jedan iza drugog, a još dva odbrambena igrača isto tako staju naspram njih. Odbrambeni tim se povlači 10 metara unazad. Samo izvodjenje se vrši tako što prvi napadčki igrač (onaj koji je oboren) lagano šutne loptu igraču iza njega, a ovaj dalje može sam da igra ili da dodaje dalje. Kod ragbija XV oboreni igrač je dužan da pusti loptu, i formira se rak. Cilj i jedne i druge ekipe je da preguraju protivnika i da lopta ostane iza njihovih nogu. U ragbiju XIII u jednom napadu igrači napadačke ekipe mogu biti oboreni najviše 6 puta, posle čega moraju da predaju loptu protivničkom timu, dok u ragbiju XV mogu biti obarani neograničen broj puta.

 

Skram se formira i započinje igru nakon prekida i manjih prekršaja. Igrači skrama oba tima poslože se u formaciju i guraju se kao šesnaest mini sumorvača. Ekipa kojoj je dodeljena lopta u skramu je u prednosti jer Taloner hvata loptu nogom i gura je u svoj skram prema Demiju. Suparnička ekipa to pokušava onemogućiti guranjem ili rotacijom cele formacije.

 

 

Aut je kad lopta izađe izvan crte igrališta i u tom se slučaju igrači obe ekipe postave u koridor jedni nasuprot drugima i pokušavaju uhvatiti izbačenu loptu. Skakači uz pomoć svojih suigrača skaču uvis za izbačenom loptom. Ako je lopta izbačena ne pravilno sudija ponudi ekipi koja se brani skram ili novi aut u njihovu korist. Obično ekipa u igri osvaja 70-90% svojih izbačenih auta. Ali ništa u ragbiju ne izaziva više «srčanih udara» od mola i raka zbog svoje složenosti i važnosti u igri.

 

Kad je igrač sa loptom oboren na zemlju dužan je loptu pustiti iz ruku i tada počinje «borba». Rak je formiran kada igrači iz obe ekipe dođu u kontakt iznad lopte. Igrači se u raku ne smeju koristiti rukama. Igrači koji su na podu ne takmiče se za loptu. Nekima rak izgleda kao gomila tela bez ikakvog reda, ali to je tehnički vrlo zahtevna komponenta igre i iziskuje mnogo veštine i uigranosti. Nasuprot istinskom takmičenju i borbi mol dozvoljava brz protok lopte za što dinamičniju igru.

 

Mol je takođe tehnički vrlo zahtevan. Kad igrača s loptom zadrže suparnički igrači, a on se uspe održati na nogama, te se za njega «uhvate» igrači obe ekipe, formira se mol. Često će se ekipa koja ima loptu poslužiti snagom i brojnošću da odgura mol što dublje u protivnički teren u pokretnom molu. Ako lopta u molu «zapne» i nijedan tim nije u mogućnosti igrati sa njom sudija zaustavlja igru i poziva skram.

 

Pravilo prednosti dopušta sudiji da prema svojoj proceni dopusti da se igra nastavi uprkos napravljenom prekršaju strane koja se brani sve dok ne oceni da je ekipa koja napada ostvarila dovoljnu prednost. U slučaju da ekipa koja napada ne ostvari nikakvu prednost tada sudija zaustavlja igru i vraća je na mesto gde je prekršaj napravljen te dosuđuje kaznu za ekipu koja napada. Nedozvoljena pozicija (offside): Igrač u igri je u nedozvoljenoj poziciji kada se nalazi ispred lopte koja se nalazi u rukama njegovog suigrača. Igrač u skramu, raku, molu, autu je u nedozvoljenoj poziciji ako ostaje ili se kreće napred izvan zamišljene crte naznačene od strane sudije.

 

Crveni i žuti karton: Za teži prekršaj sudija igraču dodeljuje crveni karton i igrač koji ga dobije napušta igru. Žuti karton se dobije za manje prekršaje i igrač koji ga dobije izlazi iz igre na 10 min.

 

Ragbi utakmica se igra 80 minuta pod vođstvom glavnog i dvoje linijskih sudija. Igrači su podeljeni na igrače skrama i linije od kojih je igrača skrama 8 a linije 7.

 

Igrači skrama su podeljeni u tri linije jedni iza drugih:

 

prva linija: 1. Levi stub 2. Taloner 3. Desni stub;

 

druga linija: 4. Levi skakač 5. Desni skakač;

 

treća linija: 6. Levi krilni 7. Desni krilni 8. Zatvarač.

 

Taloner ubacuje loptu u igru sa aut-linije i zadužen je za hvatanje lopte kad je dosuđen skram. Skakači iz druge linije su visoki momci (mnogi su viši od 2m) i oni se nadmeću u igri sa aut linije. Krilni treće linije su «skupljači trofeja» koji nakon igre skrama napadaju sa loptom ili na nju. Zatvarač je moćni i snažni trkač i obarač.

 

Igrači linije su sprinteri koji napadaju kad im igrači iz skrama dostave loptu. Redom idu: 9. Demi; je veza između skrama i linije i mora imati brz pas (dodavanje), dobar pregled igre i brzinu odlučivanja da li da doda loptu igračima skrama ili linije. 10. Otvarač; je vođa igre koji odlučuje da li da šutira, doda ili trči sa loptom. 12. Prvi centar i 13. Drugi centar; su robusni momci sa puno tempa, sposobni za obranu lopte ili obaranja, promenu pravca igre i oni su ti koji «guraju» liniju napred. 14. Desno krilo i 11. Levo krilo; su igrači završnice koji koriste brzinu, step, a često i snagu. 15. Arijer; mora biti sposoban obarati, hvatati i trčati sa loptom iz pozadine. Bodovi se dobijaju kada se lopta položi iza protivničke skor linije i vredi 5 poena, ako je pretvaranje (šutiranje lopte na gol kroz rašlje), koje se dodeljuje nakon uspešnog poloaganja, uspešno još 2 poena se upisuju. Kazneno pretvaranje kao i «dropgol» (udarac nogom odskočne lopte) iz igre vrede 3 poena.

 

 

 

Ragbi lopta je jajastog oblika, različita od lopti koje se koriste u drugim sportovima. To je zbog toga što se lopta nosi i dodaje rukama, te zbog lakšeg bacanja i dodavanja ima jajast oblik.

Preuzeto sa internet (Vikipedija)

 

U ovoj rubrici, posvećenoj ragbi klubovima iz Pančeva, posebno se zahvaljujemo i našim poslovnim prijateljima koji su našli svoj mir u saradnji s nama. Tehnički, mnogo su nam pomogli ljudi iz CDR-prodavnice video igara i drugih sadržaja, u vezi sa mobilnom tehnologijom, pa im ovim putem posebno zahvaljujemo.

 

 

 

 

 

 

RK Dinamo

 

 

LJUBAV NA PRVI POGLED

 

 

Ragbi, taj čudesni sport, za mnoge prava misterija, doselio se i u Jugoslaviju sredinom 50-tih godina prošlog veka. Interesantno, u gradu na Tamišu, našem Pančevu, odmah, kao neki dragoceni pelcer, primio se iz prve. Ragbi je od samih početaka imao svoje poklonike, ali, bitnije, i svoje aktere. I to kakve.

 

 

Neka bude dozvoljeno autoru ove rubrike da istakne i sopstvena sećanja. Od kad mi pamtimo, a to je bio početak sedemdesetih godina 20 veka, čim se ušlo na Gradski stadion u Pančevu, čuo se glas Dušana Dude Novakova, trenera RK Dinamo. Njegovo obraćanje igračima bilo je toliko prodorno, da smo mi, tada deca, koja su dolazila na fudbalske treninge, zaintrigirano išli ka tom zvuku. Tako smo i upoznali ragbi kao sport. Druga interesantnost se ogledala u tome što su posle treninga, ragbisti Dinama, ostajali da se druže. Nekada je radila kafanica u sklopu pomenutog sportskog objekta u centru Pančeva, a oni su onda, kupovali po neku gajbu piva i nastavljali da prijateljstvuju i pričaju o omiljenom sportu.

 

Još je zanimljivije bilo gledati utakmice. Naime, na pomoćnom terenu popularnog Dinama, odvijao se čitav jedan, nov svet. Bio je to ragbi. Reč je o sportu koji zavolite iz prve, ili se okrenete i odete. Ipak, onaj ko je imao strpljenja, kasnije, lako je shvatao, to je jedna od najboljih igara od kada je lopta izmišljena. No, baš kad je reč o lopti, eto još jedne posebnosti. Ona je jajolikog oblika. Ima mnogo finesa i kad je reč o pravilima, a baš takve sitnice opredeljivale su samo posebne momke da se upuste u treniranje ovog sporta.

 

 

Elem, od kad je nastao kao klub, RK Dinamo, pa do ovih modernih vremena, da se tako izrazimo, uvek je bio među najboljima, u nekad nam zemlji-Jugoslaviji. Kasnije u tekstu, možete pročiTati o titulama i najboljim igračima, i još mnogo toga, ali, neka nama bude dozvoljeno da istaknemo, Dinamo je uz Bokserski klub, kao ženski i muški rukometni klub istog imena, nešto najdragocenije što smo imali u gradu na Tamišu.

 

Za kraj naših impresija, a i to dovoljno govori o sportu i RK Dinamo, neka posluži sledeće zapažanje koje mnogo govori o karakteru ragbista. Hoćemo da naglasimo, veterani mnogih, nekada jugoslovenskih klubova, bez obzira što se ta država raspala, viđaju se i dalje na mnogim turnirima, u Srbiji, Hrvatskoj i BIH. Ragbi susreti su samo neposredni povod, ali, iskreno prijateljstvo, prebiranje po uspomenama, i pre i iznad svega ljudskost, osnovni je razlog što se i dalje viđaju.

 

 

 

 

 

 

MOĆNA FAMILIJA

 

 

 

Negde na polovini dvadesetog veka, ili tačnije, januara 1954. godine, u Pančevu se rodio novi sport – Ragbi. Iz svoje postojbine, Engleske, stigao je u našu zemlju posrednim putem, preko francuskih ragbista. Seme koje je tada posejano naišlo je, očigledno, na plodno tlo. Pored Beograda, među prvim gradovima u našoj zemlji, u kojima je Ragbi osvojio srca mlade generacije, našlo se i Pančevo. Niko tada ni slutio nije, da će ovaj lepi i temperamentni sport proslaviti Ragbi klub Dinamo iz Pančeva, ne samo u Jugoslaviji, već i širom Evrope. Prošlo je od tada pedeset godina, dovoljno dugo za jedan ljudski vek i jedan zlatni jubilej, a Ragbi klub Dinamo je iznikao u takvu sportsku veličinu, kojoj su se divile mnoge generacije zaljubljenika u sport.

 

 

Ragbisti Dinama postali su u međuvremenu petostruki šampioni Jugoslavije – 1957, 1968, 1969, 1974. i 1979. godine i šestostruki pobednici Kupa Jugoslavije – 1958, 1973, 1975, 1977, 1978. i 1979. godine. Ragbisti Dinama iz Pančeva bili su i pobednici mnogobrojnih turnira u svojoj zemlji i širom Evrope. Umeću pančevačkih ragbista divili su se gledaoci u Madridu, Parizu, Londonu, Milanu, Moskvi, Berlinu, Varšavi, Bukureštu, Sofiji, Valenciji, Marseju, Lionu, Grenoblu, Vilfranšu, Poznanju, Temišvaru i mnogim drugim gradovima. I to nije sve! Iz Ragbi kluba Dinamo poniklo je preko 40 reprezentativaca Jugoslavije sa više od 350 nastupa u dresu sa državnim grbom. I to nije sve! Juniori Ragbi kluba Dinamo su tri puta bili šampioni Jugoslavije – 1970, 2001. i 2002. godine i tri puta pobednici omladinskog Kupa Jugoslavije – 1975, 1988. i 2001. godine. I kadeti ovog kluba su se dva puta okitili titulama šampiona Jugoslavije – 1994. i 1995. godine. Veliki broj juniorskih reprezentativaca Jugoslavije takođe je ponikao iz Ragbi kluba Dinamo. I najmlađa ekipa ovog kluba – pioniri, bili su pobednici Kupa Jugoslavije – 1999. i 2000. godine. Od prve ragbi utakmice odigrane u Pančevu, 15. aprila 1954. Godine.

 

 

Nažalost, nad sportom u Pančevu su se nadvila tmurna vremena. Nisu dobro prošli ni ljudi koji su bili i ostali verni RK Dinamo. Tako, iz raznoraznih razloga, a najviše finansijskih, došlo je do preimenovanja ovog uzornog sportskog kolektiva, pa je 2015. RK Dinamo dodao godinu osnivanja, pa se sad, zvanično zove RK Dinamo1954.

 

 

 

Evo i najnovijih vesti iz tabora RK Dinamo, a ukoliko želite da ozbiljnije pratite zbivanja u ovoj sportskoj družini, preporučujemo njihovu FB stranicu. Dovoljno je da kliknite na ovaj link ⇒ linkhttps://www.facebook.com/ragbiklubdinamo1954

 

 

 

 

 

 

Dinamo se vratio kući

 

 

 

Kao što je nekad Seneka govorio „Sreća je ono što se dogodi kada priprema ugleda priliku“, tako se može opisati povratak Ragbi kluba Dinamo 1954 kući, odnosno na pomoćni teren Gradskog stadiona u Pančevu. Možda je za nekog čitaoca ova vest neinteresantna, ali za prave ljubitelje ragbija je uvek očaravajuće saznanje kada neki klub sredi infrastrukturni problem. Možemo se opet vratiti na premijernu rečenicu u tekstu, i shvatiti potrebu da treba biti spreman, iskoristiti svaku priliku, biti mudar, razmišljati racionalno i dugoročno. Dinamo je u poslednjih deset godina može se reći od gotovog napravio veresiju, čak se u jednom trenutku skoro pa i ugasio ragbi u Pančevu, da ste to nekom rekli pre 30 ili 40 godina, gledali bi vas kao ludaka, ali to je bila realnost u jednom trenutku. Dinamo je isteran sa Gradskog stadiona, lokal u centru grada je grcao u dugovima, mlađe kategorije zanemarene, prvi tim je nestao. Neko je davno izjavio da ne postoji čovek u Pančevu koji nije čuo za ragbi, tako da svakako dobri ljudi u gradu kraj Tamiša nisu to dozvolili. Danas Dinamo ima sve mlađe kategorije, ima mlad i perspektivan prvi tim. Može se reći da je sve bilo spremno za korak više, za povratak kući! Možda se uskoro vrate zlatni ragbi dani u Pančevo!

 

 

Predsednik kluba Milomir Kalabić je izneo svoje impresije povodom povratka na Gradski stadion: „ Posle devet godina smo se vratili na mesto najvećih uspeha RK Dinamo. Nadam se da će ovo biti još jedan podstrek mladim igračima da nastave sa treninzima i dobrim igrama u najjačoj konkurenciji, odnosno seniorskom takmičenju. Zahvalio bi se Direktoru JKP Mladost Predragu Stojadinovu koji je bio istrajan u tome da se RK Dinamo 1954 vrati na teren na kome smo igrali od 1960 do 2011. godine. Takođe se zahvaljujemo i Direktoru FK Dinamo Milošu Đukanoviću i njegovom zameniku Milanu Račiću koji su omogućili našem klubu da se vrati na Gradski stadion u Pančevu i da treniramo u najboljim mogućim uslovima.“

 

 

Trener prvog tima Đorđe Gavrilović izneo je svoj stav:

 

„Za mene, lično, ovo je velika stvar. Nema veće sreće za jednog trenera nego kada se posle toliko godina vrati na teren na kome je ponikao, da uči decu ragbiju! Presrećni smo zbog povratka na Dinamo, mesto gde je nas klub ostvario svoje najveće uspehe. Ovo je velika stvar za nas i još veća obaveza da pokušamo da vratimo Dinamo na put stare slave”.

 

 

 

 

 

 

STRUČNI ŠTAB I TAKMIČENJA

 

 

Dinamo, u nivije vreme, bije neku svoju bitku, pre svega, da se ponovo pozicionira kao sportska družina koja želi da vrati primat u srpskom ragbiju. Trenutno, na svim segmentima podizanja kluba ozbiljno se radi. Šef stručnog štaba je Đorđeo Gavrilović, ujedno i trener seniorskog tima, dok o juniorima brine Vladimir Ambruš. Treneri Kadeta, Pionira, Petlića su:Nikola Tatić i Nikola Advigov. Predsednik Ragbi kluba Dinamo 1954 je Miomir Kalabić, a Igor Stojadinović, naš Pančevac, predsednik je Ragbi saveza Srbije i važan čovek u obnavljanju kluba. U ovoj sezoni, seniori se takmiče u Prvenstvu Srbije,A grupa, kao I u Kupu Srbije i kupu Vojvodine. Juniori, kadeti, pioniri i petlici učestvuju u Prvenstvu Srbije i kupu Srbije.

 

Pančevački Ragbi klub Dinamo 1954 je osvojio Prvenstvo Srbije za U18 juniore. Za najboljeg strelca prvenstva proglašen je Aleksandar Krkljuš.

 

 

 

 

BRAVO I SVAKA ČAST!

 

 

Pred samu promociju ragbi sporta u Pančevu, na našem sajtu, stigla nam je ova sjajna vest koju smo želeli da uvrstimo o priči RK Dinamo. Posle trijumfa, Đorđe Gavrilović, trener ove sjajne dece nije krio zadovoljstvo:

 

– Sezona je bila puna neizvestosti, ali je Dinamova omladinska škola  još jednom dokazala da se na Dinamo ozbiljno računa u budućnosti, rekao je trener ove ekipe Đorđe Gavrilović.

 

 

Imali su težak zadatak da održe pobedničku igru kroz niz turnira, pokažu šta znaju na terenu, gde su za protivnike imali iskusne ekipe.

 

– Sezonu je pratila dobra – uigrana igra tima. Ovi momci treniraju zajedno već pet godina i ovaj rezltat je kruna njihovog dosadašnjeg rada. Nekoliko igrača ove zlatne generacije od sledeće sezone očekuje nastup za seniorski tim, što će svakako uticati na bolje rezultate. Sezonu su pratile povrede, takođe i tu se nadamo brzom oporavku igrača i vraćnje trenaznom procesu, zaključio je trener Đorđe Gavrilović.

 

 

 

 

 

Zlatni momci Dinama u ovoj sezoni su: Stefan Dramićanin, Aleksandar Krkljuš, Dejan Krkljuš, David Pal, Stefan Milevski, Susa Valentin, Ivan Voštić, Vukašin Vasić, Milan Kuzmanović, Strahinja Adžić, Marko Košpić, Vuk Krivokuća, Lazar Aleksić, Marko Babić, Strahinja Grubor.

 

Uz prvog trenera Đorđa Gavrilovića, sa juniorskim šampionima Srbije radio je i Vladimir Ambruš.

 

Preuzeto sa 013 Info

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Igor Stojadinović

 

 

PREDSEDNIK RSS

 

 

 

Dok smo pripremali rubriku o ragbiju u Pančevu, javio nam se Igor Stojadinović, koji je u klubu od svoje 12g, a prošao je sve selekcije, od omladinske škole do seniorskog tima i reprezentacije

 

Srbije. Posle sportske karijere usledila je trenerska, zatim se istakao kao sportski radnik, zapravo sportski direktor Dinama, kada su Pančevci obnavljali rad. Poslednju godinu je predsednik RSS, a u Dinamu je “zamrzao” poziciju. U razgovoru sa Stojadinovićem saznali smo, a važno je istaći,  uvek je radio volonterski, a nama je mnogo pomogao da jednu sjajnu sportsku priču priredimo na način kakav Ragbi klub Dinamo zaslužuje. Iz naše korespodencije, izdvojili smo jedan mali deo:

 

 

-Hvala još jednom što ste se posvetili i RK Dinamo! Generalno, akcenat nam je na razvoju ragbija i vraćanju  kluba na zlatne staze. Na dobrom smo putu, jer, za 5 godina, stigli smo od minusa, do sredjene infrastrukture i masovnosti u klubu, što dokazuje da smo na dobrom putu. Ideju o obnavljanju rada kluba zapoli su Miomir Kalabić, Dušan Novakov i moja malenkost, sve ostalo je istorija-kazao nam je prvi čovek Ragbi saveza Srbije.

 

 

O predsedniku srpskog Ragbi saveza, Igoru Stojadinoviću, možete pročitati na sledećim linkovima:

 

https://013info.rs/vesti/sport/pancevac-na-celu-ragbi-saveza-srbije?fbclid=IwAR3tXL8tag_CbMCFAu512m_nZ0gDQMyi9csbc2eSUAIi4YLxCtg2xi4xtMk

 

http://pancevo.mojkraj.rs/vesti/sport/item/7751-igoru-stojadinovicu-priznanje-sportski-radnik-godine-ragbi-saveza-srbije?fbclid=IwAR12tBmm6djIIZozQjtmTjFCiX1GJmJNX9KfTWAJmpLrSKauHPkdjcIV7Ig

 

 

 

 

 

Dinamovci 2004 proslavili pola veka postojanja

 

 

Ragbi klub Dinamo je 17. januara svečano obeležio 50 uspešnih godina rada i postojanja. Svečana skupština održana je u Klubu Vojske SCG, u sali prepunoj brojnih poštovalaca najuspešnijeg sportskog kolektiva u Pančevu i velikih zaljubljenika u jajastu loptu.

Klub koji je u svojoj istoriji pet puta bio šampion SFRJ i čak šest puta osvajač Kupa Jugoslavije, sa brojnim pobedama na turnirima u zemlji i inostranstvu, sa peharima namenjenim najboljima u državi i u mlađim kategorijama, svakako je zaslužio sve počasti i veličanstvenu proslavu jubileja.

Kao zaslužni članovi RK Dinamo priznanja su dobili: Nikola Stančević, Dragan Kesić, Mirko Reljić, Živica Apostolovski, Zoran Ošljanac, Milan Stanković, Goran Ošljanac, Danilo Markez, Dejan Josimov, Dušan Novakov, Zoran Brngar, Slobodan Radić, Dragan Lazić, Nikola Tepić i Vladimir Smiljanić. Specijalno priznanje pripalo je Milošu Radonjiću, dugogodišnjem čelniku Dinama, koji je na tom mestu bio od prvog dana postanka kluba, pa sve do smrti, kao i Dušanu Novakovu za 48 godina neprekidnog rada u ragbiju.

Predsednik Ragbi saveza Srbije i Crne Gore dodelio je zlatnu plaketu pančevačkom klubu i objavio je da je RSSCG nominovao Dušana Novakova za nagradu Evropske ragbi federacije.

Jubilej Ragbi kluba Dinamo uveličan je knjigom „LJubav za sva vremena” Marka Drakšana, koja na 316 stranica govori o kompletnoj pedesetogodišnjoj istoriji ovog kluba. Pripremana je više od šest meseci i jedinstvena je knjiga te vrste u našoj zemlji.

U prostorije Ragbi kluba Dinamo stigli su brojni telegrami sa najlepšim željama iz zemlje i inostranstva, od kojih se izdvajaju one iz Splita od velikih rivala, ali i starih sportskih prijatelja. Nama preostaje jedino da se pridružimo čestitkama, uz nadu da ćemo proslaviti i naredni veliki jubilej. (preuzeto iz Pančevca)

 

 

 

Srđan Novakov vam priča

 

 

 

RAGBI JE NEŠTO POSEBNO

 

 

Mlađi Novakov je rastao uz oca Dudu, istinsku legend jugoslovenskog ragbija. Bilo je normalno da I sam zavoli sport u kojem je lopta jajolikog oblika centar pažnje svih učesnika. Srđan Novakov I sam je izgradio ozbiljnu karijeru u Dinamu, ostvario zapažene rezultate, a pre nekoliko godina, baš za naše “Praštanje uspeha” pričao je o svojoj i Dudinoj karijeri. Za ovu priliku, izdvojili smo neka njegova zapažanja, vanvremenska, koja uvek izazivaju emocije kod iskrenih ljubitelja sporta.

 

– Moja sećanja dosežu od kraja šezdesetih godina prošlog veka. Naravano, kao sin Dude Novakova, išao sam, kao klinac, na mnoge ragbi utakmice. Nezaboravna su gostovanja u Splitu ili Zagrebu, a sećam se da me je tata vodio čak i u inostranstvo, tačnije, u Rumuniju. Odlično se sećam tih ljudi koji su tada igrali. Predvodio ih je Kele, a uz njega su bili Brba, Baćura, Parče, Velja, Stanko, Rakija, Pidikanac i ostali. Neka mi ne zamere Tvoji čitaoci što ih pominjem po nadimcima, ali javnost dobro zna o kojim ljudima je reč. To je bila generecaija gde je moj otac još kratko igrao, a zatim je postao trener. Bez obzira što sam posle i ja igrao ragbi, sećanja na pomenute ljude, kao i to vreme, za mene su najlepša u mom sportskom angažmanu, da tako kažem. Tada su se osvajale titule, kupovi Jugoslavije, a naš Dinamo je bio prava sportska ikona Pančeva. Još nešto želim da istaknem, a reč je o rivalitetu. Recimo, naši susreti u Splitu sa RK Nadom, Zagrebom, Ljubljanom… njihovi dolasci kod nas, to se nikada ne zaboravlja. Toliko je povezano prijateljstvo da ni ovi nesrećni ratovi nisu mogli negativno da utiču na snagu drugarstva. I danas se, doduše, samo veterani sastaju, redovno se druže, i to je ono najlepše što bih izdvojio.

 

 

Meni je posebno ineteresantno, a to sam zapamtio kao dete, ragbi je u Pančevu bio najpopularniji sport, čak više od fudbala. To je iz ove perspektive začuđujuće, ali, tako je bilo. Nažalost, sve se završilo tužno i klub je ugašen. Šta možeš reći o tome?

 

– To je istina. Svi znamo koliko je fudbal svuda u svetu obožavan i daleko je najpopularnija igra. Ragbi je kod nas došao krajem pedesetih godina prošlog veka. Razvili su ga entuzijasti. Ipak, i tada je bilo nemara u strukovnoj organizaciji. Praktično, sportska vlast Jugoslavije, ali i našeg grada, kao da nije dala da se ragbi razvije do neslućenih visina. Hoću da kažem, uslovi da se bavimo ragbijem nisu bili na nivou popularnosti tog sporta. Bili smo srećni kad dobijemo neku novu loptu, a posebno smo mi klinci bili presrećni kad bi na par dana „ukrali“ neku klupsku loptu, pa se igrali na poljani ispred zgrade. Takođe, ragbi, čak i u vreme najvećih uspeha, nije bio dovoljno popularizovan u medijima, a, nažalost, tako je i danas. Deca su gubila interesovanje, došla su i neka tužna vremena i… desilo se to što se desilo.

 

Naš RK Dinamo se ugasio, ali, na sreću i zahvaljujući ljudima, iskrenim ljubiteljima ovog sporta, u Pančevu je osnovan novi, da tako kažem, klub naslednik, a to je Dinamo 1954 koji nosi ime po godini osnivanja.

 

 

 

 

DUDA NOVAKOV, ŽIVA RAGBI LEGENDA

 

 

Srđanov otac, Duda Novakov, ostavio je neizbrisiv traga u pančevačkom sportu, čak, mnogo šire. Rodonačelnik je ragbija na ovim prostorima i uvaženi sportski radnik. Rođen je 1938. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je u Pančevu. Pohađao dva fakulteta u Beogradu -Tehnološki i Pravni.

 

Stručno znanje u ragbiju stekao je na tri seminara u Parizu, Rugby-ju i Rimu. Posle dvogodišnjeg školovanja na visokoj školi za fizičku kulturu Hrvatske, stekao je diplomu ragbi trenera 1964. godine, a na Zavodu za fizičku kulturu Vojvodine, u Novom Sadu, 1978. zvanje trenera prvog razreda, za ragbi, Diplomski rad na temu „Osnovi principi razvoja snage u pripremnom periodu ragbi treninga“.

 

 

U leto 1955. počeo je da trenira i igra ragbi u klubu Jedinstvo (kasnije Dinamo) i to sve do

 

1973 godine. Odigrao je ukupno 186 utakmica i postigao 528 poena. U svojoj igračkoj karijeri pet puta je bio reprezentativac Jugoslavije, a 1961. godine proglašen je za najboljeg igrača ragbija u državi. Trener kluba postaje 1967. godine, a za to vreme Ragbi klub Dinamo osvojio je četiri šampionske titule i pet puta je bio osvajač kupa u seniorskoj i dva puta u omladinskoj konkurenciji. Godine 1974. RSJ ga je imenovao za selektora i trenera juniorske selekcije Jugoslavije, da bi 1978. preuzeo seniore. Tu dužnost obavljao je sve do 1982 godine. Trenersku karijeru prekida u klubu 1983. godine, da bi u novoj državi Srbiji od 2000. godine obnovio

 

rad u klubu i sa juniorima bio tri puta prvak Srbije. U periodu od 2000 do 2006 godine bio je selektor i trener juniorske reprezentacije Srbije. Iako u poznim godinama, i sada nastavlja da promoviše ragbi, preko sekcije veterana.

 

 

U RAGBIJU SVE KOREKTNO I PRIJATELJSKI

 

 

Mnogi su skloni da potcenjuju neke sportove. Pre svega jer ih ne razumeju. Ipak, ko je bar jednom pogledao neki ragbi meč, posebno kad igraju najbolje svetske reprezentacije, ne možete ostati ravnodušnim.

 

– Dobro si to sve kvalifikovao. Tako je! Ko je bar jednom imao priliku da pogleda mečeve, recimo na Kupu Šest nacija, kad igraju reprezentacije Engleske, Škotske, Velsa, Irske, Francuske i Italije (a samo da podsetim da to takmičenje traje skoro 120 godina i posle svetskog prvenstva je najjače reprezentativno okupljanje i nadmetanje) osetio je svu lepotu sporta uopšte. Vi u ragbiju, praktično, nemate faula. Razgovor sa sudijom ne postoji. Inače, sudije u ragbiju su ozvučene, na dresu im radi kamera, a svako njihovo reagovanje oni

 

obrazlože i posetioci na utakmici, ili oni koji to prate kod kuće na televiziji, kao i akteri na terenu, znaju šta je dosuđeno. Isključenja u ragbiju kao da ne postoje, izuzetno ih je malo. Naravno, reč je o oštrom sportu, što mi volimo da kažemo – tvrdom, ali nema previjanja na terenu. Ovaj sport razvija čoveka fizički ali i psihički. Naučite da se nosite sa protivnikom, ma ko on bio. Naučite da savladate prepreku, ali na jedan korektan način, umećem i znanjem. Takođe, ragbisti su poznati kao veliki prijatelji međusobno. Pre i posle utakmice uvek je dobro druženje.

 

Čuo sam jednu fantastičnu priču, kako je ragbi, u stvari nastao. Naime, nekada davno, jedan igrač nije uspeo nogom da predribla suparnike, postigne gol, pa je uzeo loptu u ruke, pretrčao zbunjene protivnike i ostavio je iza linije gola. Da je tako sve počelo? Ima li istine u tome?

 

– Ta legenda stoji, koliko je meni poznato – sve je tačno. To se dogodilo krajem 19 veka.

 

Da li si zagovornik novih tehnologija u sportu? Mislim, najviše na to, da se neke stvari utvrde naknadno, da ne bude oštećenih, da ne pobedi onaj ko nije zaslužio?

 

– Apsolutno. Čak me nerviraju oni koji uporno odbijaju da se priklone tome. Pa, evo, pogledajte samo situaciju iz našeg fudbala. Nema veze ko za koga navija, ali, da li je u redu da neko da gol, a da je lopta pre toga bila u autu. Pa, ne bi smelo, zar ne?! Zato su kamere zakon, kad već sudija, kao ne vidi. U ragbiju je to davno rešeno i ne trpi niko zbog toga. Sve se brzo razreši i idemo dalje. Čak i u ragbiju o tome odlučuju sudije koje sede u kabini, kao nekom studiju, pregledaju sporan momenat i donesu odluku. I svi budu zadovoljni.

 

 

 

 

Ragbi klub Borac Starčevo

 

 

DA, ONI VOLE RAGBI

 

Sve i da smo hteli, ne bi smeli, da izbegnemo priču o još jednom ragbi klubu koji je uz Dinamo, godinama, bio sportska družina koja je privlačila pažnju sportskih entuzijasta širom Jugoslavije. Reč je o Borcu iz Starčeva.

 

Pripremajući se za ovu rubriku konsultovao sam se sa nekoliko svojih prijatelja, bivših ragbista, posebno sa Vladimirom Parčetićem, osobom koja je mnogo učinila za klub iz grada na Tamišu, kao i cela njegova generacija. Osim ličnog prijateljstva sa mlađim Parčetićem, a njegov otac Andreja, nažalost više nije među nama, i sam je bio legenda Dinama. Rođeni, kako su zvali sjajnog sportistu i još boljeg čoveka, od sinova Vlade i Zorana, stvorio je uzorne ljude i prave prijatelje. Elem, dok sam razgovarao sa Pakijem, pitam ga za Borac, priznajući, da ne znam mnogo o tom klubu. Odmah moj sagovornik”vadi adut iz špila” i upućuje me na Radivoja Ćosića, čoveka koji je bio i ostao sinonim za pomenutu sportsku družinu. Tako saznajemo mnoštvo detalja, ali, prvo da vam predstavimo tog čoveka.

 

 

Ćosić je 1987 počeo da igra ragbi baš u Borcu, a posle dve godine prelazi u Dinamo, gde je nastupao za sve klupske kategorije punih 25 godina. Posle toga, sa Igorom Tomašićem, vraća se u Starčevo i reosnivaju poznato sportsko društvo. Još malo o Ćosiću. On je, osim što je nastupao za Dinamo i Borac, bio i član KRBRK, kao i reprezentativac Jugoslavije. Trenutno, u Borcu je koordinator i trener.

 

Iza njega, pomenutog Tomašića I ostalih ljudi iz poznatog sportskog kolektiva su, kao skoro svuda u Srbiji, kad pričamo o sportu, turbulentne godine, ali, nekako, izašli su na kraj sa svim nedaćama. Tako, u ovoj godini, u klubu rade sa tri uzrasne kategorije. Reč je o petlićima, pionirima, i kadetima. Baš kad pominjemo pionire i kadete, vredno je istaći, ta deca se takmiče u A grupi prvenstva Srbije I visoko su pozicionirani.

 

 

U klubu, na raspolaganju imaju matični teren u Starčevu. Trenutno, radi se na uređenu igrališta u mestu nadomak Pančeva, a uz prijatelje i sponzore, najviše ljubitelje ragbija i samog Borca, sve, za sad teče po planu podizanja infrastructure koja će omogućiti još bolji i nesmetan rad za treninge i odigravanje utakmica.

 

Koliko vredno rade i shvataju vrednost kluba, neka posluži I činjenica da sami prave klupski bilten, u kojem javnost obaveštavaju o važnim detaljima i aktivnostima RK Borac. Takav način oglašavanja možete videti i vi putem njihovog linka ⇒ RK Borac

 

Slobodan Rora Damjanov

 

Vizuelni identitet: Jovana Damjanov

 

Fotografije: Pomenuti klubovi i internet

 

Tokom realizacije rubrike o ragbiju, mnogo su nam pomogli: Igor Stojadinović, Radivoj Ćosić i Vladimir Parčetić, zato im dugujemo jedno veliko Hvala!

Share on facebook
Share on twitter