sportski magazin

/
/
Ko je ko u pančevačkom sportu

Ova rubrika našeg sajta sufinansirana je na konkursu Grada Pančeva za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja u 2020. godini.

 

Streljaštvo

 

 

Streljaštvo je sport u koje se korišćenjem različitih tipova pušaka i pištolja gađa u pokretne, nepokretne i leteće mete. Ovaj sport ne treba mešati sa streličarstvom, sportom u kojem je takođe cilj pogoditi metu, ali ovaj put korišćenjem oružja kao što su luk i strela i samostrel. Streljaštvo je standardni sport u programu modernih Olimpijskih igara. ISSF (Svetska sportska streljačka federacija) danas broji preko 160 zemalja članica i spada u najraširenije sportove.

 

Pojedine discipline streljaštva su sastavni delovi višebojskih sportova kao što su biatlon i moderni petoboj.

 

 

 

Istorija streljaštva

 

 

Ovo je jedan od najstarijih sportova, jer su se još u starom i srednjem veku održavala tačmičenja od gađanja pračkom do luka i strele. Sportsko gađanje lukom i strelom (streličarstvo) održava se i danas i veoma je polularno u nekim zemljama, naročito u SAD.

 

Pronalaskom vatrenog oružja počela su se održavati takmičenja u gađanju vatrenim oružjem. Poznato je da se jedno od prvih takmičenja održalo u Švajcarskoj u XV veku sa tadašnjom puškom arkebuzom. Bilo je veoma popularano i u Rusiji.

 

Streljaštvo kao moderan sport razvio se tek u XIX veku. Osim puškom od 1890. godine počelo je i gađanje pištonjem. Već na 1. Olimpijskim igrama u Atini 1896. streljaštvo je bilo na programu takmičenja. Tada se gađalo pištoljem slobodnog izbora sa 25 m i 50 m, revolverom sa 25 m i vojničkom puškom na 200 m i 300 m. Od tada takmičenje u streljaštvu je ostalu o programu Olimpijskih igara i danas. Discipline su menjane nekoliko puta.

 

 

U Lionu je održano prvo međunarodno takmičenje 1897. koje je kasnije priznato kao prvo svetsko prvenstvo. Učetvovali su takmičari iz ret zemalja: Italije, Holandije, Norveške, Švajcarske i Francuske.

 

Godine 1907. osnovan je Međunarodni streljački savez (franc. Union Internationale de Tir) skr. UIT. (engl. International Shooting Union) ISU, koji je 1998 modifikovao naziv u (engl. International Shooting Sport Federation) skr.ISSF – Međunarodna sportska streljačka federacija.

 

 

 

 

 

Istorijski razvoj streljaštva u Srbiji

 

 

Prvo streljačko udruženje na teritoriji današnje Srbije je osnovano u Beloj Crkvi 1777. godine, pod nazivom Streljačko društvo u Beloj Crkvi, pod kojim se imenom sve zadržalo do 1931.Radi obuke određenog broja stanovnika, koje je Magistrat morao staviti u službu graničarskom puku u slučaju potrebe, izgrađena su od 1788. – 1818. godine mnoga strelišta. Posle toga građanstvo je prihvatilo streljaštvo kao razonodu i sport. 1818. godine društvo je imalo 250 članova. Streljačka udruženja u drugim gradovima su osnovana u Novom Sadu 1790., Pančevu 1813., u Beogradu 1851., u Mitrovici 1871., Zemunu 1872., Valjevu i Negotinu 1880., Nišu, Velikom Bečkereku (Zrenjaninu) i Kragujevcu 1881. „Prva nauka o radu s puškom“ napisana je 1791. u kojoj je razrađena terminologija streljaštva. U Srbiji je 1886. održano „Prvo zemaljsko gađanje“. Prvi savez streljačkih udruženja na Balkanu je Savez streljačkih družina Kraljevine Srbije, osnovan je 1887. Posle dve godine izašao je prvi broji Streljačkog glasnika 1. juna 1889. Streljački savez Kraljevine Srbije primljen je 1909. u Međunarodni streljački savez.

 

Strelci Srbije su učestvovali na svetskom prvenstvu 1909 u Hamburgu u gađanju vojničkom puškom. Streljački savez Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je 28. septembra 1924. godine u Beogradu. Između dva rata strelci Jugoslavije su učestvovali jedino na svetskom prvenstvu u Lucernu 1939. gde su osvojili 11. mesto. Prvo posleratno državno prvenstvo održano je u Kragujevcu 1946, a Streljački savez Jugoslavije obnovljen je 4. aprila 1948. godine.

 

 

 

 

 

Bezbednost

 

Pravila Međunarodnog streljačkog saveza sadrže samo posebne zahteve bezbednosti za koje traži da se primenjuje na međunarodnim prvenstvima. Obavezna i posebna pravila bezbednosti na strelištima razlikuju se od zemlje do zemlje. Organizacioni komitete je odgovoran za bezbednost. Na strelištu zbog bezbednosti strelaca, osoblja strelišta i gledalaca mora se oprezno rukovati oružjem. Član žirija i sudije u pucaonici mogu u svako vreme prekinuti gađanje. Oružje se puni samo na steljačkom mestu. Strelci i ostalo osoblje u blizini vatrene linije nose štitnike za uši. Strelci dok gađaju nose nesalomljive naočare.

 

 

 

 

Oružje

 

  • Serijska vazdušna puška
  • Standardna vazdušna puška
  • Malokalibarska puška slobodnog izbora
  • Standardna malokalibarska puška
  • Serijska malokalibarska puška
  • Puška slobodnog izbora velikog kalibra
  • Standardna puška velikog kalibra
  • Vojnička puška
  • Poluautomtska puška
  • Standardni vazdušni pištolj
  • Serijski malokalibarski pištolj
  • Malokalibarski pištolj slobodnog izbora
  • Sportski pištolj
  • Standardni malokalibarski pištolj
  • Pištolj malog kalibra za brzo gađanje
  • Pištolj velikog kalibra središnjeg opaljenja
  • Vojnički pistol

 

 

 

 

Municija

 

 

Municija za vazdušno oružje mora biti izrađena od olova ili sličnog mekog materijala sa maksimalnim prečnikom od 4,5 mm (.177 cal). Zrna mogu biti bilo kojeg oblika.

 

Malokalibarska municija mora biti izrađena od olova ili sličnog mekog materijala. Malokalibarski metak ivičnog opaljenja 5,6 mm (.22 cal) Long rifle.

 

Municija za oružje veliog kalibra. Za vojniču pušku kal. 7,9 mm i PAP kal. 7,62 mm zabranjena je upotreba municije sa zrnima specijal ne namene (zapaljiva, obeležavajuća, eksplozivna i kombinovana). Za vojnički pištolj kal. 7,62 mm izbor municije je slobodan. Za pištolje – revolvere centralonog opaljenja, malokalibarsko oružje, vazdušno oružje i puške sačmarice izbor municije je slobodan u oviru propisa Međunarodnog streljačkog saveza.

 

 

 

Discipline u streljaštvu

 

 

Gađanje vazdušnom puškom sa 10m

 

Takmičenja u streljaštvu organizuju se sa slededećim oružjem: vazdušne puške, malokalibarske i velikokalibarske puške slobodnog izbora, malokalibarske puške serijske proizvodnje (standard), malokalibarske puške sa optičkim nišanom, vojničke puške, pištolja (malokalibarskog serijskog i automatskog, vazdušnog, slobodnog izbora i velikog kalibra) i lovačke puške u disciplinama gađanja glinenih golubova skit i trap).

 

Mete za velikokalibarsku pušku su promera 1h1 m, za pištolj 0,50h0,50 m, za malokalibarsku pušku 16,4 cm, a za vazdušnu pušku 8,3 cm. Različite su i daljine za gađanje. Za veliki kalibar udaljenost je 300 m, mali kalibar 50 m, za vazdušnu pušku 10 m, za pištolj malokalibarski, velikokalibarski i automatski 25 m i za malokalibarski pištolj serijski i slobodnog izbora na 50 m.

 

Pojedine discipline streljaštva su sastavni deo višebojnih sportova kao što su biatlon i moderni petoboj.

 

(izvor internet)

 

 

U ovoj rubrici, posvećenoj  streljaštvu i Družini “Pančevo1813” iz Pančeva, ovog puta, posebno se zahvaljujemo i našim poslovnim prijateljima koji su našli svoj mir u saradnji s nama. Tehnički, mnogo su nam pomogli ljudi iz CDR-prodavnice video igara i drugih sadržaja, u vezi sa mobilnom tehnologijom, pa im ovim putem posebno zahvaljujemo.

 

 

 

 

Tradicija zaslužuje poštovanje

 

 

Sećamo se, u mladosti, konkretnije, polaskom u srednju školu, više smo saznali o streljaštvu, zahvaljujući Tatjani Solunac Bogatinovski, koja se bavila baš ovom veštinom. I tako, malo po malo, zahvaljujući njoj, odlazeći u streljanu, na početku naselja Strelište, posebno držeći pušku u rukama, na najbolji način shvatili smo potpunu draž koje sa sobom nosi streljaštvo.

 

Kasnije kada je i streljaštvo postalo tema našeg izveštavanja u medijima, još više smo se upoznali sa ovim sportom, olimpjiskim, i mnogo toga naučili. Pre desetak godina, Milica Sretenović je beležila sjajne rezultate, pa smo imali cast da je predstavimo u “Pančevcu”, kao neke druge, uspešne takmičare. Ipak, poslednjih decenija, jedan čovek, ima posebnu zaslugu što družina i dalje funkcioniše na najbolji način. Bez obzira na svu surovost modernog vremena, posebno kad je reč o sportovima koji nisu toliko u javnosti, a samim tim, i van novčanih tokova( inače, streljaštvo nije baš jeftin sport, najviše zbog opreme koja se koristi) Siniša Veljković, prvi operativac kolektiva, umećem vrsnog sportskog radnika, odupreo se svim krizama i izabranike popularne družine vodi na pravi način.

 

 

 

Tokom godine, skoro svakog vikenda, Streljačka družina “Pančevo 1813”, tačnije, njeni članovi, na nekom su od takmičenja širom Srbije, a pojedini, oni najbolji, i preko naše granice. Sama ta činjenica, a zbog već navedenih detalja, uverava nas, da svi koji su u vezi sa ovim društvom zaslužuju poštovanje. Znate, kad neko postoji 207 godina, kao niko u našem gradu, čak, daleko sire I dalje,samo tako možemo i da se ophodimo prema tradiciji, koja je uvek u pravu.

 

 

Najbolji u Srbiji

 

 

Ako kliknete na link ispod, možete videti ko su najbolji strelci naše zemlje za 2019. kao i trenere, koji su doprineli uspehu svojih takmičara.

http://www.serbianshooting.rs/akta/Rang%20liste%202019.pdf

 

 

U nastavku naše rubrike, možete pročitati najbitnije detalje iz istorijata družine, kao i činjenice iz, da je tako nazovemo, moderne istorije.

 

Ovom prilikom, posebnu zahvalonst na pomoći tokom izrade naše rubrike, posvećene streljaštvu u Pančevu, dugujumeo pomenutom-Siniši Veljkoviću. Hvala i svaka čast za dosadašnji rad!

 

 

 

 

 

Streljačka družina “Pančevo 1813”

 

 

OSNIVANjE I RAD STRELjAČKE DRUŽINE U PERIODU AUSTROUGARSKE MONARHIJE

1813 -1918. godine

 

 

 

 

Napoleonova osvajanja početkom 19. veka uzdrmala su mnoga evropska carstva. Francuski osvajač ređao je pobedu za pobedom sve do pohoda na Rusiju 1812. godine, gde je doživeo težak poraz. Međutim, zabrinutost na habzburškom dvoru i dalje je ostala prisutna. Svaka aktivnost koja je mogla da pojača odbrambenu moć carstva je rado prihvaćena.

 

Zato je molba 45 građana Pančeva 11. maja 1813. godine za osnivanje Građanske streljačke družine vrlo brzo prihvaćena. Banatska generalna vojna komanda u Temišvaru je rešenjem od 26. maja i poverljivim aktom od 9. juna 1813. godine odobrila osnivanje Građanske streljačke družine. U aktu kojim se dozvoljava osnivanje Družine dato je obrazloženje: “Ovakvim zabavnim vežbanjem građani postaju veštiji za odbranu vojne granice i svojih imanja”. Vojne vlasti su odobrile Pravila družine sastavljene od 33 člana (artikulusa), i potvrdile protokol (knjigu zapisnika), te je novoosnovana družina otpočela sa radom. Njen prvi upravni odbor sačinjavali su: Matija Eberl, Vasa Jovanović, Franja Rup, Jovan Pilc, Franja Gresing i Anton Jovanović. Orginalna akta o osnivanju i ostala zvanična akta sačuvana su u Zlatnoj knjizi i knjizi protokola. Prvo strelište Streljačke družine je postavljeno u vojnom šatoru 6 kv/hv dužine i 3 kv/hv širine. Međutim, ono nije odgovaralo svojoj nameni jer nije pružalo dovoljnu zaštitu od elementarnih nepogoda, a i obezbeđenje je bilo na niskom nivou. Streljačka družina je početkom juna 1814. godine dobila od Gradskog magistrata 4 jutra zemljišta, gde je 1817. godine izgrađeno strelište, koje i pored toga što je bilo malo i skromno opremljeno je zadovoljavalo tadašnje potrebe.

 

U ovom periodu u Streljačku družinu su se učlanjivali ponajviše oficiri Banatskog graničarskog puka ali u mnogi građani Pančeva među kojima u oni najugledniji (prota Konstantin Arsenović, slikar Konstantin Danil, trgovac Ilija Milosavljević Kolarac, prota Vasa Živković, itd.). Gađanje se vršilo u drvene table – mete obojene uljanom bojom. Na njima su bile naslikane divlje životinje, vazdužni baloni, ljudske figure i šaljive scene iz života. Table izbušene mecima nosile su imena najboljeg strelca ili carodavca table – mete. Sve češće streljačka takmičenja su se organizovala povodom značajnih događaja u gradskom životu kao što je osvećenje kamena temeljca Gradske kuće – magistrata, 1833. godine. Ovakve svečanosti obavezno bi pratile igranke ili balovi.Dobar rlas o pančevačkoj Streljačkoj družini i strelištu brzo se pročuo. Usledile su posete visokih zvanica. Između ostalih u 3latnu knjiru Streljačke družine upisali su se: knez Aleksandar Karađorđević, Husref Mehmed paša, Behim Mehmed paša, Ahmed aga Juzbašin, vojvoda Stevan Šupljikac, vojvoda Stevan Knićanin, biskup Aleksandar Šajag, grof Maks Auersperg, car Franc Jozef, general Petar Biga, industrijalac Đorđe Vajfert i mnogi drugi. Streljaštvo u Pančevu je steklo takvu popularnost da je Magistrat 1846. godine dao naziv jednoj ulici Streljačka meta (Scheibe Gasse).

 

 

Habzburški car, Franc Jozef, prilikom boravka u Pančevu jula 1850. godine posetio je strelište i upisao se u Zlatnu knjigu. Sa njim su bili knez Aleksandar Karađorđević, kadvojvoda Albreht, Mehmed paša, zapovednik beogradske tvrđave, Azis paša i Turšil paša. Car je na strelištu ispalio dva hica u specijalno pripremljenu metu. Pošto nije imao pogodaka, Đorđe Vajfert mu je pružio svoju pušku, rađenu po posebnoj porudžbini, izuzetnog kvaliteta. Ovog puta car Franc Jozef je ispalio 5 hitaca i ostvario znatno bolji rezultat. Glasnik austrijkih strelaca obavestio je svoje čitaoce da je to prva meta u koju je car gađao na jednom strelištu. Proslava 50 – godišnjice Građanske streljačke družine održana je maja 1963. godine. Gradski magistrat je bio pokrovitelj jubileja. Priređen je svečani banket kod Trubača za 106 zvanica. U zdravicama je pozdravljen pored ostalih i nestor družine, protojerej Konstantin Arsenović, redovni član družine od 1813. godine. Pošto on zbog staračke bolesti i iznemoglosti nije mogao prisustvovati slavlju, na zdravicu je odgovorio paroh Vasa Živković rečima: “Gospodo moja, u ime najstarijeg člana slavne družine streljačke i prote moga Konstantina Arsenovića, kome slabo zdravlje ne dade da ovu svetkovinu pohodi, dopustite da zdravicu njemu namenjenu odzdravim ja.

 

 

Moja gospodo, vrlo je značajan po nas ovaj dan današnji. Osim toga što se ponositi smemo, što kod nas postoji ono zavedenije u kome se valjani lovci obražavaju i vežbaju oko i mišicu za svaku udesnu priliku, mi danas nastavljamo i utvrđujemo ono što su naši predhodnici pre 50 godina  ustanovili. Pa kao što mi današnju svetkovinu ovako sjajno slavimo, tako neka Bog da, da sinovi i unuci naši stogodišnjicu streljane naše jošte bolje i svečanije i među udesnijim okolnostima dočekaju, a možda ovde među nama sedi po neki mlađeg naraštaja, koji će biti tako srećan, te posle 50, čak trećem kolenu i vrsnoj generaciji pripovedati kako smo mi, drugovi njegovi, pre 50 leta ovu lepu slavu slavili i veseli bili. A donde i dokle bude volja Božija, u zdravlje sviju nas.”Svi prisutni su oduševljeno pozdravili govornika. U ovoj jubilarnoj, 1863. godini, renovirano je strelište, izdate su dopisnice sa likovima istaknutih strelaca a izrađena je i jubilarna zastava Prva streljačka zvanja i kategorisanja na osnovu postignutih rezultata u rađanjy tokom više godina dodeljena su na godišnjoj skupštini Streljačke družine 1889. godine. Rada Mihajlo je dobio zvanje viši streljački majstor, a Majer Franja “streljački majstor“. To je ujedno i prvo kategorisanje strelaca u Pančevu, jer se do tada streljaštvo smatralo samo zabavnim sportom. U 1908. godini strelište je kompletirano i osavremenjeno uređenjem prostora za gađanje pištoljem. Građanska streljačka družina proslavila je stogodišnjicu postojanja avgusta 1913. godine. U okviru ovog jubileja održano je druro savezno takmičenje u streljaštvu Južnougarskog streljačkog saveza. Svaki takmičar morao je da uplati prilog od 5 kruna bez obzira na kategoriju u kojoj se takmičio. Po običaju iz tog perioda održan je streljački bal. Specijalno za ovu priliku Akgon Horner je komponovao ksэracnicu pančevačke Streljačke družine. Na kraju te 1913. godine Streljačka družina je imala 166 članova i ve impozantnu istoriju. Za vreme Prvog svetskog rata (1914-1918. rod.) strelište se koristilo samo za obuku vojnika dok je za građanska lica bilo zatvoreno.

 

 

 

 

KRALjEVINE JUGOSLAVIJE 1918 -1941, godine

 

 

Posle završetka Prvog svetskog rata, Glavna skupština pančevačke Streljačke družine održana je 3. februara 1921. godine u prostorijama Vajfertove pivare. Konstatovano je da su strelci tokom rata, bez obzira na nacionalnu pripadnost, doprineli da se. imovina Streljačke družine sačuva. Izabrana je i nova uprava na čelu sa dr Nikolom Dragićevićem. Rad Streljačke družine u novoj državi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, zahvaljujući administrativnim poteškoćama, inteziviran je tek 1926. godine učlanjenjem u Savez strelaca u Beogradu. Od tada pančevački strelci su uz pomoć kolega u Beogradu lakše nabavljali streljačko oružje i municiju i odlazili na državna takmičenja širom zemlje. Upravni odbor je oktobra 1926. godine odlučio da Družina, pošto je primljena u Savez streljačkih družina SHS, nosi novi naziv “Savezna streljačka družina Pančevo 1813.” Uprava nije samo promenila ime Družine već je i modernizovala strelište. Uvedeno je električio osvetlenje, telefon i električno zvonce za pokazivanje meta na 50 i 200 metara. Posebna pažnja posvećena je radu sa mladima. Održavaju se kursevi za obuku u gađanju gimnazijalaca, trgovačkih učenika, šegrta, članova Sokolskog i Skautskog udruženja. Među seniorima, u ovom periodu, po rezultatima se posebno ističe dr Josif Šmit. Na Zemaljskom takmičenju u Beogradu 1928. godine osvojio je treću nagradu na meti šamšiona i opštoj meti. Godinu dana kasnije, u Pančevu, osvojio je veliku medalju majstora, a na Zemaljskom takmičenju u Novom Sadu 1930. godiše, drugu i treću nagradu na meti šampiona. Pored dr Josifa Šmita, među pančevačkim strelcima značajnije rezultate postigli su Arsen Bošković, Herman Gramberg, Vilim Vajs i Tibor Koša.Usled sve većeg priliva novih strelaca uprava je 1931. godinezaposlila na mesto domara u pokazivača meta, Caran Đupđa, po zanimanju puškara, koji ne samo da je vodio računa o strelištu već je i redovno servisirao oružje.

 

Kao i ranije sva značajnija takmičenja pratile su drugarske večeri i igranke na koje se građanstvo rado odazivalo. 3ato se 1938. godike s nestrpljenjem očekivala proslava 125 – to godišnjice Družine. Međutim, jubilarna zastava nije bila završena pa je svečanost pomerena za jun. 1939. godine. Pozdravni govor je održao potpukovnik Milorad Tomić, izaslanik prestolonaslednika Petra 11 Karađorđevića, koji je ujedno bio i pokrovitelj cele manifestacije. Streljačkoj družini potpukovnik Tomić je predao dar kraljevskog dvora, trobojnu zastavu izrađenu od specijalno uvezenog materijala (lionska svila) sa natpisom od zlatnih niti. Ovom prilikom izdata je i Spomenica sa kratkim istorijatom Družine od osnivanja do dana proslave. Pored ostalog u njoj je istaknuto: “Družina ima uređeno strelište koje u svemu odgovara savremenom strelištu. Gađanja se vrše iz vojničke puške, revolvera, puške malog kalibra i preciznog pištolja. Mete se postavljaju prema potrebi na odstojanju od 25, 50, 200 i 300 metara.” Proslava 125 – to godišnjice Streljačke družine završena je velikim banketom u prisustvu mnogobrojnih zvanica. Naredne, 1940. godine, Savezna streljačka družina “Pančevo 1813” odlikovana je Ordenom jugoslovenske krune IV reda. Istim ordenom odlikovan je i dr Nikola Dragićević, a Ordenom Svetog Save dpyror reda, Vasa Isajlović. Dr Josif Šmit, Đura Lakić, Ivan Lukanc i Radoslav Pavlović dobili su orden Svetog Save IV reda, a Ernest Satler i Đorđe Šulc Orden Svetog Save V reda. Zlatnu medalju za građanske zasluge dobio je Franja Ban. Poslednji sastanak upravnog odbora Streljačke družine pred početak Drugog svetskog rata je održan 26. marta 1941. godine. Razmatran je dnevni red za predstojeću godišnju skupštinu. Međutim, već sutradan, 27. marta, su održane demonstracije, a 6. aprila je počelo bombardovanje Beograda. Usled ratnih operacija planirana godišnja skupština nije održana. Za vreme okupacije (1941-1944. god) Streljačka družina nije radila.

 

 

 

 

CTPELjAČKA DRUŽINA u SFRJ

OD 1945 -1988. GODINE

 

Streljačka družina je već 1945. godine obnovila svoj rad. Izabrana je nova uprava na čelu sa dr Vasilijem Jovanovićem. Puške i municiju Družina je dobila od 5. vojvođanske brigade koja je bila stacionirana u Pančevu. Osposobljeno je i strelšite za gađanje tako da su prva takmičenja održana već oktobra 1945. godine. Velike zasluge za ovako brz početak rada Družine posle rata pripadaju i domaru, Caran Đorđu, koji je tokom okupacije uspeo da sačuva deo streljačke opreme i rekvizita.

 

Kao i u prethodnom periodu takmičenja u streljaštvu često su se održavala povodom različitih jubileja i uz narodna veselja i igranke.Tako je oktobra 1953. godine, povodom 800 godišnjice grada Pančeva i 140- to godišnjice Streljačke družine, održana velika svečanost. Otvoreno je i novo strelište sa stazom gađanja od 300 metara sa 10 ležišta i meta, koje je bilo jedno od najmodernijih u zemlji. Svi pozvani gosti i strelci upisali cy ce y 3latnu knjigu. Najuspešniji strelci Družine u ovom periodu su bili Nika Popović i Marko Medić, višestruki prvaci Jugoslavije iz vatrenog oružja. Oni su tokom 60 – tih i 70 – tih godina nastavili da osvajaju pehare i medalje na državnim, republičkim i pokrajinskim takmičenjima.

 

 

Streljački sport u tadašnjoj Jugoslaviji imao je značajnu podršku države zbog njerove uloge u sistemu opštenarodne odbrane. Nove streljačke družine nicale su gotovo preko noći, y školama, fabrikama, mesnim zajednicama. Ovakvoj ekspanziji pogodovala je državna odluka da se pređe na rad sa vazdušnom puškom, za koju se lako i jeftino moglo improvizovati strelište skoro na svakom mestu. Radi bolje koordinacije rada brojnih streljačkih družina koje su u međuvremenu nastale, oktobra 1959. godine došlo je do osnivanja Opštinskog streljačkog odbora u Pančevu. Beć 1960. godine na teritoriji opštine Pančevo postojalo je 26 streljačkih družina, ali su mnoge brzo prestale sa radom jer nisu ispunjavale ni najminimalnije uslove iz statuta Streljačkog saveza Jugoslavije.

 

 

Najstarija i najuspešnija, Streljačka družina “Pančevo 1813, nije imala tih problema. Svoju 150-to godišnjicu postojanja proslavili su oktobra 1963. godine. Predsednik Skupštine opštine Pančevo, Gargenta Vojin, priredio je u hotelu “Sloboda” prijem za istaknute streljačke radnike i goste. Iz Istorijskog arhiva je doneta 3latna knjiga u koju su se svi prisutni upisali, a zabeležen je i sam jubilej. Ovom prilikom odlučeno je da se angažuje stalno plaćeni trener radi podizanja kvaliteta rada u Družini. U foajeu Doma kulture otvorena je izložba posvećena streljaštvu na kojoj su bile izložene puške, pištolji, pehari, medalje i niz drugih predmeta. Opštinski streljački odbor je povodom ovog značajnog jubileja izdao prigodne zlatne i srebrne spomen značke i plakete, a Skupština opštine Pančevo je za postignute uspehe na razvijanju streljačkog sporta dodelila Streljačkoj družini “Pančevo 1813” , Oktobarsku nagradu grada Pančeva. u 1963, godini Streljački savez Jugoslavije je usvojio pravilnik za kategorizaciju članova prema postignutim takmičarskim uspesima u streljaštvu. Članovi Streljačkog saveza Jugoslavije se razvrstavaju u sledeće kategorije:

  1. kategorija – internacionalni majstor, za postignute uspehe na olimpijskim igrama, svetskim i evropskim prvenstvima, plasiranjem u prvu trećinu od ukupnog broja učesnika u toj disciplini;
  2. kategorija – nacionalni majstor, za postignute uspehe na prvenstvu Jugoslavije i međunarodnim takmičenjima po utvrđenim normama;
  3. kategorija – odličan strelac, za postignute uspehe na prvenstvu Jugoslavije, republičkim i sreskim prvenstvima po utvrđenim normama;
  4. kategorija – majstor strelac, za postignute uspehe na zvaničnim takmičenjima organizovanim od strane opštinskih streljačkih odbora i viših streljačkih organizacija po utvrđenim normama;
  5. kategorija – dobar strelac, za postignute uspehe na zvaničnim takmičenjima streljačke družine vazdušnom puškom po utvrđenim normama.

Za svaku kateroriju propisana je posebna značka.

 

Posle ove jubilarne godine, streljaštvo u Pančevu se naglo razvija, kako u porledu podizanja kvaliteta tako i u masovnosti. Učinjeno je mnogo i na organizacionom planu anražovanjem stalno plaćenog  trenera, Magdalene Herold, državne reprezentativke i instruktora streljaštva saveznog ranga. Ona ne samo da je svoje znanje i iskustvo kao instruktor prenosila na pančevačke strelce već je aktivno nastupala na takmičenjima kao član Streljačke družine “Pančevo 1813“, i svojim sjajnim rezultatima podizala ugled Družine i streljačkog sporta u Pančevu. Pored nje tokom 70-tih i 80-tih godina prošlog veka u Streljačkoj družini su se po rezultatima posebno istakli: Terzić Borislav, savezni majstor strelac – dvostruki prvak Jugoslavije i višestruki prvak Vojvodine i Srbije, Groza Vasilije, savezni majstor strelac – višestruki prvak Vojvodine i Srbije, drugi i treći na prvenstvu Jugoslavije, Gaćeša Zoran, savezni majstor strelac – višestruki prvak Vojvodine i Srbije, Perić Rosanda, savezni majstor strelac – prvak Jugoslavije u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Višestruki prvaci Vojvodine i Srbije – majstori strelci: Panić Dragan, Bariša Milorad, Jošić Ljiljana, Sel Dragan, Gašeća Vlatko, Kovačević Milorad, Bogatinovski Predrag, Gojković Veselin, Tošić Petar, Lazarov Marija, Havaj Jelena, Solunac Tatjana, Ješić Zlatinka, Ružić Biljana, Stanišić Slobodan i mnogi drugi. Pionirski prvaci Jugoslavije – majstori strelci: SmoljanićŽeljko, Novoselac Atila, Dimitrijević Dragutin, Radulović Siniša, i  1A Tasić Goran.

 

 

Pančevački strelci su po pravilu na državnim, republičkim i pokrajinskim takmičenjima u svim kategorijama osvajali pehare i medalje. Ovakvi rezultati nisu mogli da ostanu nezapaženi, tako da je Streljačkoj družini 14. oktobra 1983. godine dodeljena jedna od najprestižnijih nagrada u oblasti fizičke kulture Vojvodine, nagrada “Jovan Mikić Spartak”, za izuzetne uspehe na unapređenju streljaštva. Streljačka družina je i na lokalnom nivou dobila niz priznanja. Proglašena je najuspešnijom sportskom organizacijom u Pančevu 1980, 1981, 1985. i 1987. godine. U jubilarnoj, 1988. godini, kada se slavilo 175 godina postojanja Družine, izabrana je nova uprava na čelu sa predsednikom Miladinom Mitrovićem i sekretarom Radulović Živkom. Februara iste godine usvojen je plan izgradnje savremenog malokalibarskog strelišta, a odlučeno je i da se sačini monografija o 175-to godišnjem radu Družine. Pisanje monografije je povereno Feldeši Ladislavu.Krajem 1988. godine održana je proslava jubileja u prostorijama Streljačke družine uz prisustvo streljačkih radnika i uglednih gostiju. Ovom prilikom je promovisana monografija Feldeši Ladislava, koja je ubrzo postala nezaobilazni izvor informacija o istoriji Streljačke družine.

 

 

MAGDALENA HEROLD   je najuspešnija takmičarka SD”Pančevo 1813” koja je  u blistavoj karijeri od 1953. do 1990. godine bila 17 puta prvakinja Jugoslavije,više puta prvakinja Balkana, prvakinja Evrope 1961.u Budimpešti, 1966.na Šampionatu sveta u Visbadenu je osvojila srebrnu medalju, a 1970. na Prvenstvu sveta u Arizoni je osvojila zlatnu ekipnu medalju za žensku reprezentaciju Jugoslavije. Od 2006.godine, Magda dobija nacionalno priznanje – penziju.Od SD”Pančevo 1813” je dobila plaketu za životno delo i proglašena za strelca 20.veka. Ona je u Pančevo došla 1964.godine, i radila je kao diplomirani trener u SD”Pančevo 1813” do 1992.godine kada je otišla u penziju.

 

 

Iako je urađena kompletna dokumentacija za  novo malokalibarsko strelište, i obezbeđen novac od Grada, tokom političkih previranja je preusmeren na druge stavke ,tako da strelište nije napravljeno. U vremenu do 1994.godine je stagnirao rad streljačke družine zbog velike inflacije. Samo je trener Veselin  Gojković vodio pionire na takmičenja, među kojima se isticao Darko Sekulić, koji je kasnije bio i najbolji junior pa i senior, a pošto je završio Višu trenersku školu, od 1997-2006.godine bio i veoma uspešan trener. Aktiviranjem novog Upravnog odbora od 1994.godine, na čelu sa predsednikom Dragoljubom Dabićem, koji će tu funkciju obavljati narednih 17 godina,a nakon toga do danas je pred.Nadzornog odbora, i gen.sekretarom Sinišom Veljkovićem, koji je dobro organizovao družinu, i od 1996. godine zapošljenim u družini pa sve do danas, pokrenute su mnoge aktivnosti, obezbeđeni uslovi za rad u staroj zgradi družine, novac za prevoz i aktivirano puno strelaca iz ranijih generacija a i novih ,tako da se putovalo na sva takmičenja.

 

 

Pokrenuta je škola streljaštva kroz koju je svake godine prolazilo po tridesetak dece, angažovano je više trenera od aktivnih takmičara, a najduže je radila Tatjana Bogatinovski koja je zavšila Višu trenersku školu. Još krajem osamdesetih, ostvarena je izvrsna saradnja sa osnovnom školom ”Branko Radičević” u kojoj je instalirana streljana sa osam mesta, koja je uvek bila puna dece. Kada su stasavali za važnija takmičenja,deca su prelazila na treninge u zgradi družine. Oživeo je rad u družini formiranjem Lige radnika-seniora Pančeva od 1994.godine, u koju se uključilo stotinak članova iz dvadesetak pančevačkih kolektiva, koji su plaćali svoje učešće, i na dalje se lakše funkcionisalo. Razvijane su sve discipline puškom, a počelo se sa razvojem pištoljskih disciplina,koje su bile zapostavljane. Kupljena su dva vazdušna pištolja FEG, a takmičari međunarodnog programa puškom su nastupali sa starim puškama FWB, dok 1997.godine, Grad nije obezbedio prvu novu Walther pušku. Ipak je 1994.godine, tada najuspešniji takmičar Vasilije Groza prešao u Paraćin,pa u ”Policajac”,gde je i danas,ali redovno trenira sa pančevačkim strelcima u streljani, i pomaže.On je otišao kao aktuelni državni prvak puškom, a sada se uspešno takmiči vazdušnim pištoljem. Nakon bombardovanja,u KSS”Policajac” su prešli Ljiljana Garčev,kao najbolja pionirka i kadetkinja ,u Državi puškom, kao i Branislav Parezanović, kao najbolji kadet u Državi,pištoljem, obzirom da nismo tada mogli da im obezbedimo adekvatnu opremu da bi napredovali. Pokazalo se da je za njih to bilo dobro,i oboje su ostvarili veoma uspešne karijere u juniorskoj reprezentaciji.Pored njih , tada su bili uspešni i takmičari Milica i Zdravko Sretenović, Đura Kesić, Zoran Trifunović,Dejan i Goran Nikolić,Petar Mikašinović,Zorica Garčev,Vesna Lunc, Danijela Knežević,Gordana Gajin,Aleksandra Gorunović,Marko Horvat, Dejan Pešić,Dejan Dakić,Marko Božović i Jovana Đukić.

 

 

Pravi preobražaj u razvoju družine, počinje 2000.godine, za koju je Streljačka družina ”Pančevo 1813”proglašena od strane Sporstkog saveza Pančeva,za najuspešniji sportski kolektiv, tj.kada su članovi družine ,uz pomoć više donatora, montirali takmičarsku streljanu sa 60 mesta za gađanje , u Crvenom magacinu, koja je bila najveća na Balkanu. U njoj su održavana razna takmičenja,među kojima i osam prvenstava Države i tri republička školska prvenstva, do 2008.godine. Aktivirano je 35 sudija, tako da je pančevačka sudijska organizacija bila najmasovnija i najpoznatija.Pored dobrih finansijskih efekata, pošto je iz Pančeva uvek bilo i najviše učesnika, ostvarene su velike uštede u troškovima goriva i kotizacije. Tada su bili veoma uspešni takmičari Milica Sretenović koja je imala više nastupa za reprezentaciju , a Dejan Pešić bio najbolji kadet, ml.junior pa i junior, i tada je ušao u juniorsku reprezentaciju, i držao sedam juniorskih rekorda. Zajedno sa Vukašinom Josipovićem ,Dejan je nastupio  na Svetskom prvenstvu u Zagrebu 2006.godine u satavu junorske reprezentacije.

 

 

Siniša Veljković je od 2000.godine bio član Upravnog odbora SS Vojvodine u 4 mandata a u jednom i popredsednik, i član Upravnog odbora SS Srbije, takođe u 4 mandata, a u jednom i potpredsednik, tako da se u družini  lakše   planiralo jer je bila bliže izvornim podacima. Tako je i preuzeta obaveza za preuređenje vatrenog strelišta u Kasarni ”Stevica Jovanović” i za organizaciju evropskog šampionata 2005.godine u Pančevu, za disciplinu puška velikog kalibra na 300 metara, obzirom da u Kovilovu, gde se održavaju ostale discipline, nepostoji takvo. Uz pomoć Ministarstva Odbrane i Sporta, SS Srbije, Grada,i više donatora, kao i sudija i članova  družine, uredeno je strelište sa 40 mesta za gađanje na razdaljini od 300 metara, sa svim pratećim sadržajima. Siniša Veljković je položio sa internacionalnog sudiju i bio šef strelišta, a angožovno je i dvadest sudija iz Pančeva, koji su odlično radili svih šest dana takmičenja. Na osnovu toga, SS Srbije je dobio organizaciju Prvenstva Evrope ,ponovo 2011.godine, koje je takođe veoma uspešno realizovala ista ekipa, a strelac SD”Pančevo 1813”a članica juniorske reprezentacije,Tašana Bogatinovski osvojila juniorsku bronzanu medalju, mk puškom u ležećem stavu, što je najveći domet ovih generacija strelaca. Nekoliko sudija iz Pančeva su sudili i na Balkanskom šampionatu 2008. i Svetskom kupu 2010.godine u Kovilovu, na kojem je Veljković bio šef protokola. Milica Sretenović je angažovana od 2012.godine kao trener jednog ženskog streljačkog kluba u Dubaiu, u kojem još radi,i gde živi sa porodicom.

 

 

 

 

 

Od 2006.do 2012. godine bio je angažovan trener iz Beograda, Ivan Manojlović, koji je pomogao pančevačkim strelcima da se razvijaju tako da je, pored Milice i Dejana, više njih ostvarivalo rezultate međunarodnog razreda, puškom, Tašana Bogatinovski, Gabriel Dautović, Tijana Kolarik,i nastupali više puta za juniorsku reprezentaciju.Pri tome su osvajali i stipendije SS Vojvodine i SS Srbije, tako da je 2011.g.osvojeno 3 savezne i 2 vojvođanske stipendije. Pored njih je bilo još puno uspešnih takmičara,Vukašin Josipović, Vedran Živanović, Dalibor Pavlović,Uroš Jovanić , Bojana Gojković,Marija Bubalo(juniorska prvakinja Srbije iz vaz.pištolja), Marina Veljković,Dajana Antonić,Darko Petrovć i drugi. Družini je rasla pozicija na rang listi SS Srbije tako da je 2011.bila na sedmom mestu, i taj period računamo kao najuspešniji. Tada smo i adaptirali vazdušnu streljanu  sa 22 mesta i obezbedili obeležavanje jubileja od 200 godina, kroz više aktivnosti tokom cele 2013. godine, mada nije bilo dovoljno sredstava za sve planirano.Od 2012. je predsednik Živica Dimković , a od 2017. Tegeltija Dušan ,koji su dugi niz godina bili potpredsednici družine.

 

 

Oslonili su se na svoje snage i pošto je tada,Dejan Pešić upisao višu trenersku školu, angažovan je da bude trener, kako bi uporedo napredovao i kao trener, a i da mu ta aktivnost pomogne prilikom pripreme svojih nastupa u kategoriji seniora. Preuzeo je sve takmičare i uspešno ih vodio na takmičenja, ali su stasavali i novi strelci puškom i osvajali pehare i medalje, Isidora Stojanović, Đorđe Jovčević,David Dautović,Bojana Nikolić, Marija Aleksić, Ivana Vislavski,Anastasia Grujoski,Nikola Advigov i drugi. Iako je ženska ekipa SD”Pančevo 1813” puškom u A programu, postala Šampion Srbije 2014.godine, Tašana Bogatinovski je te, i Tijana Kolarik naredne godine, su prešle u druge klubove, a Isidora Stojanović je prestala da trenira 2016.godine, kada je i Dejan prekinuo rad trenera zbog nedostatka sredstava u družini da se izmire sve obaveze. Godinu dana pre njega je prekinula trenerske obaveze i Tatjana Bogatinovski (Oboje su bili licencirani)koja je radila sa pionirima, pa je od tada obaveze trenera preuzeo jedini preostali licencirani trener,Siniša Veljković, i to za sve kategorije iako je do tada vodio pištoljaše i rekreativce. Došlo je do smene generacija, te je prošlo nekoliko teških godina da se družina oporavi. Sledi prekid treniranja svih kadetkinja i ml.juniorki puškom, ali su došli i novi takmičari. Muška ekipa seniora vazdušnom puškom po A programu je nastavila uspehe plasmanom na drugom-trećem mestu u Srbiji, a Dejan Pešić i Gabriel Dautović osvajali medalje  ili bili u Finalu 8 najboljih, a Dejan je prošle godine,  iostvario svoj lični rekord od 628,6 krugova vazdušnom puškom . Umesto  Vukašina Josipovića za ekipu nastupa Pavlović Dalibor, a od 2019 i Aleksa Rakonjac, koji je njuspešniji u kategoriji kadeta,ml.juniora pa i juniora u Državi, osvajanjem prvog mesta na Prv.Srbije 2020 za juniore po A programu. Obzirom da je u prošloj godini bio najuspešniji pionir na rang listi SS Srbije, i drugi kadet, Sportski savez Pančeva ga je proglasio za najuspešnijeg kadeta Pančeva u 2019. godini i objavio na kalendaru za 2020. godinu. Teodora Kondić je najbolja pionirka, na rang listi SS Srbije,(pobedila na Finalu Kupa SSS,sa 189 krugova), a Iva Rakonjac druga pionirka puškom(pobedila na Prv.Srbije sa 186 krugova).

 

 

Uz pomoć kolega i roditelja, podigli smo mlade pištoljaše na zavidni nivo, tako da je Marko Ninković najbolji na rang listi SSS, pobedom na prvom Prv.Srbije sa 180 krugova, a Stefan najbolji kadet pištoljem pobedama na Prv.Srbije i Finalu Kup SSS sa čak 551-im krugom, dok je Velimir Ninković osvoji prvo mesto za juniore, a drugo za mlađe juniore na ovogodišnjem Walther Cupu. Razvijamo i ekipe pionira (Nemanja Đorđević i Ognjen Bunčić),kao i kadeta i mlađih juniora pištoljem, i ekipe pionirki i mlađih juniorki,takođe vazdušnim pištoljem, ali se i dalje oslanjamo i na stare snage Jovana Pavlicu i Aleksandra Zubovića. U disciplini pištoljem velikog kalibra, smo se redovno takmičili od devedesetih godina i osvajali pehare i medalje uz pomoć više takmičara, A ekipa SD”Pančevo 1813” u sastavu Saša Petrović, Jovica Bubalo i Jovan Pavlica je 2011. pobedila na prv.Srbije po A programu 30+ 30 metaka, a u disciplini Po C programu 20+ 20 metaka je ista već 11 godina na tronu Srbije, a Saša Petrović i Jovica Bubalo se smenjivali za pojedinačne medalje. Nastupali su i Dejan Rilak, Svetislav Poštić i Stevo Radošević. Neprekidno od, 2003. godine smo u Beloj Crkvi organizovali, Likovne kolonije ,kroz koje je prošlo puno umetnika iz Pančev,okoline i Beograda, za pomoć Strelcima SD”Pančevo 1813, kojima su darivane umetničke slike za uspehe, kao i za saradnike koji su nas pomagali. To je velika razmena umetničke ljubavi prema sportistima.

 

 

Slobodan Rora Damjanov

Vizuelni identitet: Jovana Damjanov

Fotografije: Privatna arhiva, Streljačka družina “Pančevo 1813” i internet

Posebnu zahvalnost za nesebičnu pomoć tokom izrade ove rubrike dugujemo Siniši Veljkoviću, prvom operativcu Streljačke družine “Pančevo 1813”

Share on facebook
Share on twitter