sportski magazin

/
/
Zorana Barjaktarović je na atletskim stazama osvojila čak 44 medalje

TALENTOVANA PANČEVKA ZORANA BARJAKTAROVIĆ IMA TEK DVADESET GODINA, A DO SADA JE NA ATLETSKIM STAZAMA OSVOJILA ČAK 44 MEDALJE

Uspehe ne planira, ona ih ostvaruje

„Praštanje uspeha“ vas upoznaje sa još jednim biserom pančevačkog sporta – Zoranom Barjaktarović, mladom reprezentativkom Srbije, sjajnom sprinterkom čije vreme tek dolazi. Da je reč o svestranoj atletičarki, pored sjajnih rezultata kazuju i njeni pametni i zreli odgovori koji nas uveravaju da će fenomenalna Pančevka dugo, dugo vladati atletskim stazama na 100 i 200 metara. Kao i svi sportski velikani, ova talentovana dvadasetogodišnja devojka ne samo da u sprintu pobeđuje sebe i štopericu, nego se veoma uspešno bavi još jednim sportom – dizanjem tegova, a posle napornih takmičenja i treninga, posvećuje se osvajanju nauke i znanja na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu

Nije mali broj onih koji su čuli za junakinju naše priče, Zoranu Barjaktarović, posebno ljubitelji kraljice sportova, ali je manje poznato da je ova dvadesetogodišnja Pančevka, na početku karijere, trčala kroseve i ulične trke. Počela je pre jedanaest godina, kao učenica trećeg razreda osnovne škole, i ne namerava da stane. U međuvremenu, okrenula se sprinterskim disciplinama, pa je sada jedna od uzdanica naše nacionalne selekcije na 100 metara, s vremenom 11,65, kao i 24,42, na 200 metara.

Na ovom mestu govorimo o brzini i pouzdanosti jedne mlade ličnosti. U poslovnom svetu iste takve osobine krase FINET INŽENJERING iz Pančeva. Svaki ugovoreni posao su uradili na vreme, ljudi ih poštuju jer imaju znanje i kvalitet. Zahvaljujući njima nastao je i ovaj razgovor. Prepoznali su ovi uzorni ljudi naš napor da javnost upoznamo sa sugrađanima koji i te kako vrede, a malo ih ima u medijima.

NAŠA ZORANA ZNA KAKO DA POSTANE NAJBRŽA SRPKINJA

Zorani nisu bile potrebne godine da shvati kako sistem funkcioniše. U atletici, onoj koju voli i kojoj se posvetila, nema metafizičkih zagonetki. Sve je samo rad i primena znanja. Onda je sasvim logično da je na samom početku pitamo kako je ona sebe prepoznala u atletskom sportu, gde često odlučuje stoti deo sekunde, ali i upornost, snaga i psihološka stabilnost – u trenutku?

Pamtim jednu od prvih trka na 60 metara. Odmah, na drugom koraku, posle pucnja, ja sam pala. Ali, ustala sam i nastavila, iako su sve devojčice uveliko završile trku – odgovorila je Zorana slikovito, u dve rečenice koje otkrivaju karakter ove sjajne devojke. Zato i nije čudno što je marljivim radom veoma brzo dosegla postavljene ciljeve. Barjaktarovićeva je pre šest godina prvi put nastupila za reprezentaciju Srbije, a 2013. godine bila je u Ukrajini na prvenstvu Sveta za mlađe juniore. Prošle sezone se obrela u Švedskoj, takmičila se sa najboljim devojkama, starijim seniorkama, na Starom kontinentu. Ove godine branila je boje naše zemlje i na Mediteranskim igrama u Tunisu. Već smo istakli, njene discipline su sprinterske, a u karijeri ima 44 odličja sa nacionalnih prvenstava. Odlikuje se velikom brzinom, a tu vrlinu je iskorstila u trkama štafeta 4×100 i 4×400 metara.

Svi koji se ozbiljno bave sportom, pre ili kasnije, spoznaju da im je strpljenje najbolji prijatelj. Atletika je bazični sport, stvarno nešto posebno. Ipak, ima onih koji ne razumeju tajnu otmenosti koja obavija svakog ko se nađe na stazi. Nije to lako objasniti. Evo šta Zorana kaže o tom zagonetnom osećaju dok se trči:

KAD NIJE NA STAZI, POSVEĆENA JE KNJIZI I SVETU NAUKE

Kad ste u sportu, a to je Zorana već napomenula, čovek se sav produhovi, sazna za mnoge dragocene životne detalje. Nije tačno da vrhunski profesionalci podsećaju na uglačane mašine, jer svako od njih ima u biografiji mnogo ostvarenih zamisli i mimo sporta, a baš to ih čini velikim. Pred gazelom iz Pančeva sve je manji spisak gradova na planeti koje do sada nije posetila, a taj čarobni osećaj pripadnosti svetu, neprocenjiv je, ističe naša sagovornica, dok pričamo o njenoj karijeri. Danas se omladina, često, identifikuje sa antiherojima, onima koji ne nude hrabrost da se savladaju životne prepreke, već ispraznu ideologiju dokoličarstva. Zato, s razlogom, pitamo ovu mladu devojku, šta da se radi?

Lepo je pričati sa ovom devojkom. Lako uočavamo da nju atletika, kao i nas pisanje, spašava od ružnih, svakodnevnih pojava. Kod nje nema dokonih misli. Kad nije na stazi, posvećena je nauci. Naime, Zorana u srpskoj prestonici studira Fakultet organizacionih nauka, a šta će pošten student već da razmišlja kako da „očisti“ godinu, pa tako i ona. Naravno, ima ova mlada i talentovana Pančevka i atletskih planova koji ne ostaju samo slovo na papiru. Ona ih uvek ostvaruje:

Zahvaljujući atletici puno sam proputovala, stekla dobre prijatelje i naučila kako da se borim i budem uporna. Samo atletičari između sebe znaju kakva je žrtva uložena da biste pobedili sami sebe i štopericu.

Mlade bih pozvala da se bave atletikom, jer atletika je sport koji je vredan svakog “izgubljenog” trenutka i daha, a uložen rad i trud će se uvek isplatiti. Generalno, moj savet im je da se bave sportom.

Želim da se pripremim za sezonu bolje nego ikad. Očekuje me Evropsko prvenstvo za mladje seniore, kao prvenstvo Starog kontinenta u dvorani, koje ce se odrzati u martu mesecu sledeće godine u Beogradu. Samo da ide sve po planu – završava svoju priču naša sagovornica za naš sajt „Praštanje uspeha“

Na ovom mestu svakog sagovornika pitamo upravo o tom životnom fenomenu – o praštanju uspeha. Zorana jeste veoma mlada, ali i te kako ima šta da kaže o ovoj temi:

Svi smo mi autori svog izbora. Neko pogreši, a neko baš uživa u onome što radi. Nema sumnje, Zorana Barjaktarović se tek sprema za ono najbolje. Voli da radi ono u čemu je dobra, a instinkt pobednika, izgleda, naselio se u duh prave osobe. Lepo je kad shvatite da neko ko je u sportu, nije tu zarad lične koristi ili da bi sačuvao rejting, već što veruje da se uz slične sebi postaje bolja ličnost. Zato, bravo Zorana!

Slobodan Damjanov

JOŠ JEDNA ZOKINA LJUBAV O KOJOJ SE MALO ZNA

Brzina i snaga idu zajedno

Zorana Barjaktarović je, nema sumnje, svestrana sportiskinja. Mnogo toga je zanima, a posebno discipline koje joj pomažu da dosegne postavljene ciljeve i savršenstvo. Jedna takva, a za nju ne zna previše ljudi, jeste i dizanje tegova. Ona je nedavno u kategoriji juniorki do 58 kg težine osvojila 3. mesto na državnom prvenstvu u olimpijskom dizanju tegova. Na ovaj način pomogla je obnovi tradicije pančevačkog Kluba dizača tegova Dinamo i olimpijskog dizanja u našem gradu. Pančevo nije imalo olimpijske dizače gotovo 30 godina i zaista je ovaj novi početak bio nešto posebno za Zoranu, kao i za pančevačke dizače tegova. Da sve bude na nivou, da ova sjajna devojka postigne uspeh i van atletske staze, najviše je zaslužan Filip Vlajić, njen dugogodišnji prijatelj i čovek koji je posle mnogo godina uspeo da oživi KDT Dinamo.

U razgovoru sa Filipom saznali smo i mnoge detalje, kao i neraskidivoj vezi atletike i dizanja tegova. Dok pričamo upravo o ovom , mladi stručnjak, odlični poznavalac atletike, nije propustio da istakne:

– Sprinteri, atletičari koji se bave tehničkim disciplinama (skakači i bacači) često u svom radu u teretani primenjuju vežbe olimpijskog dizanja i powerliftinga. Zorana je zaista odlična u tome. Izbačaj je uradila sa 62 kg, trzaj sa 40 (45 nisu priznali zbog “dotiska” ). Za nju, kao ateltičarku, ovo je odličan rezultat kaže naš sagovornik, pa dodaje:

– Moram da istaknem da smo nedavno uključili i Branu Jovanova, našeg poznatog stručnjaka za kondiciju i dizanje tegova, koji pomaže Ljupčetu Cvetkoskom, inače Zokinom trenerom, oko njenog treninga u teretani. Ona se intenzivo sprema za sledeću godinu, kada je očekuju velika takmičenja. Planirano je da se nađe na Evropskom dvoranskom prvenstvu za seniore, koje će se održati u Beogradu, kao i na prvenstvu Starog kontinenta za mlađe seniore, pa Mediteranskim igrama, kao i Balkanijadi – završava poduži spisak nadmetanja koja čekaju ovu izuzetnu sportiskinju.

Čovek je danas u stanju da uradi svašta kako bi bio na vrhu i bolji od drugih, tako da generalno uspeh je nešto što ljudi najteže opraštaju. Međutim, želim da verujem da je mnogo više onih koji znaju da cene trud i rad drugih, bez imalo sujete.

Share on facebook
Share on twitter